Zagreb 5. ožujka 2022
Prva naša manifestacija pretvorila je Cvjetni trg u arenu za učenje i znanstvenu raspravu. Sudjelovalo je 17 znanstvenica, 7 članova Udruge Penkala te brojni građani.
Kako nam je bilo?
Autor fotografija: Nikola Radovani
Poveznica na cijelu galeriju slika
Izlagači i program
Alzheimerova bolest – potraga za svjetlom u mraku nepoznanica
Istraživanje lijekova za liječenje Alzheimerove bolesti – najčešće neurodegenerativne bolesti u starijoj populaciji – nezahvalan je zadatak. Premisa uspješnog pronalaska lijeka za neku bolest jest poznavanje mehanizama nastanka te bolesti, a upravo je to ono što u Alzheimerovoj bolesti ne razumijemo u potpunosti pa se svi mi znanstvenici koji se tom bolešću bavimo svesrdno trudimo otkriti što je sve uzrokom nastanka te progresivne i neizlječive bolesti. Upravo zbog nedostatka svih informacija o njezinim uzrocima Alzheimerova bolest ni danas, više od 115 godina od prvog opisanog slučaja, nema pravog lijeka. Moj je posao pokušati pridonijeti rješenju tog problema pa se tako iz dana u dan, zajedno sa svojim kolegama iz Laboratorija za molekularnu neurofarmakologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, trudim rasvijetliti mračnu pozadinu ove bolesti kao i pronaći mogući lijek za sprječavanje nastanka simptoma koji malo pomalo od obitelji oduzimaju voljenu osobu koja je zahvaćena Alzheimerom.
Dr. sc. Ana Babić Perhoč, rodom iz Istre, iz grada Poreča, diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine. Nakon diplome radila je u struci kao farmaceutkinja te kao stručnjakinja za farmakovigilanciju u Tevinom centru za periodičko izvješćivanje i upravljanje rizicima. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, isprva kao asistent/doktorand na istraživačkom projektu pod mentorstvom prof. dr. sc. Melite Šalković-Petrišić, a potom, po stjecanju titule doktorice znanosti, kao viši asistent/poslijedoktorand. Bavi se pretkliničkim istraživanjem Alzheimerove bolesti, točnije njezine patofiziološke podloge te ispitivanjem utjecaja peroralno primijenjene galaktoze na metaboličke i kognitivne promjene u životinjskim modelima Alzheimerove bolesti. Uz održavanje nastave iz farmakologije studentima medicine i znanstveno-istraživački rad zaposlena je kao vanjski suradnik hrvatske Agencije za lijekove i medicinske proizvode kao ocjenitelj nekliničke dokumentacije za registraciju lijekova centralizirani postupkom. Majka je jednoipolgodišnje kćeri Eve.
Znanstvena suradnica @ Institut Ruđer Bošković
Kako umjetna inteligencija može pomoći liječnicima i pacijentima
Kako populacija stari, do 2070. godine imat ćemo 30% stanovnika starijih od 65 godina. 80% starijih od 65 godina boluju od barem jedne kronične bolesti i 80% troškova EU-a za zdravstvene troškove odnosi se upravo na liječenje kroničnih bolesti, uzrokujući sve veći teret na zdravstveni sustav. Umjetna inteligencija (UI) ima veliki potencijal ubrzati i olakšati rad liječnika, no važno je da se razvija u skladu sa etičkim principima, poštujući privatnost podataka o pacijentima te orijentirana na dobrobit čovjeka. Tu vidimo priliku da Hrvatska postane centar za testiranje pouzdanih AI tehnologija u zdravstvu i medicini za čitavu Europu.
Dr. sc. Anja Barešić je znanstvena suradnica na Institutu Ruđer Bošković. Diplomirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, doktorirala bioinformatiku na University College u Londonu. Zadnjih 15 godina bavi se računalnom biologijom, kombinirajući biomedicinu, statistiku i računarstvo, bez epruveta i stanica. Istražuje kako genetske promjene dovode do bolesti u ljudi te kako bolesti nastaju evolucijom. U zadnje vrijeme je sa kolegicama i kolegama iz akademije, industrije i javnog sektora pokrenula inicijativu digitalizacije hrvatskog zdravstva primjenom inovacija koje se temelje na metodama umjetne inteligencije, AI4Health.Cro. Najljepši dio posla je izrađivanje vizualizacija velikih količina složenih podataka na jednostavan i razumljiv način te kada iz već poznatih podataka primjenom matematičkih metoda dolazi do novih bioloških spoznaja.
Mehanokemija: bez tlake nema nauke
Htjela bih upoznati javnost da kemijska sinteza ne mora uvijek biti kao na filmovima, ili u crtićima, gdje kemičari u tikvicama, epruvetama, loncima, kuhaju neke tekućine uz eksplozije i promjene boje. Postoji i bolji način, gdje izravno iz čvrstih polaznih materijala možemo dobiti korisne kemikalije, a bez štetnih otapala, uz smanjen otpad, i uz puno manje utrošene energije.
Dr. sc. Ivana Brekalo je rodom iz Splita, a prvostupnički i magistarski studij kemije završila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nakon kratkog rada u Plivi otišla je na doktorat u Sjevernu Ameriku, na sveučilištima Georgetown (Washington DC, SAD) i McGill (Montreal, Kanada). Tamo se uglavnom bavila proučavanjem poroznih materijala i njihove priprave pomoću mehanokemijskih metoda. Nakon doktorata Ivana se vratila u Hrvatsku i zaposlila se na Institutu Ruđer Bošković kao poslijedoktorand u Laboratoriju za primijenjenu i održivu kemiju, gdje nastavlja svoj rad u razvijanju novih metoda u mehanokemiji. Posljednjih šest mjeseci provela je na Sveučilištu u Varšavi, učeći napredne metode u računalnoj kemiji, koje želi primjeniti kao pomoć svom eksperimentalnom radu. Ivana je autorica više znanstvenih radova, prezentirala je svoja istraživanja na međunarodnim znanstvenim skupovima, a posebno je interesira znanstvena komunikacija. U slobodno vrijeme bavi se plesom, društvenim igrama i primjenjenom kemijom u kuhinji (kuhanjem i pečenjem kolača).
Modeliranje svijeta oko nas matematičkim formulama
Kako je zebra dobila svoje pruge? Kako životinje mijenjaju vanjski izgled da bi se stopile s okolinom i sakrile od predatora? Kako se razvija ljudski mozak i kako simulirati njegov rad? Kako predvidjeti ponašanje ljudi u prometu? Poslušajte kako matematičke formule i kompjuterske simulacije u kombinaciji sa ostalim znanostima, poput fizike i biologije, odgovaraju na gore navedena pitanja.
Nakon završetka diplomskog studija na PMF-u u Zagrebu, Anamarija upisuje doktorski studij Primjenjene matematike i računarstva na Sveučilištu u Ženevi u Švicarskoj. Tema njenog doktorskog rada bila je matematičko modeliranje i simulacije bioloških procesa te je uključivala vještine i znanja iz područja računalnog vida, robotike i znanstvenog računanja i numeričke matematike. Odmah nakon završetka studija preselila se u Švedsku u Stockholm gdje se zapošljava kao R&D inženjer u firmi COMSOL Multiphysics te u međuvremenu objavljuje znanstvene radove na temu matematičkog modeliranja i znanstvenog računanja. 2021. godine vraća se u Zagreb na poziciju Senior inženjera istraživanja i razvoja u Visage Technologiesu gdje radi na implementaciji i poboljšanju neuronskih mreža za detekciju objekata te algoritmima za praćenje pješaka, biciklista i motociklista.
Znanstvena novakinja @ Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu
Profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture @ Osnovna škola Đakovo
Tjelesna aktivnost i COVID-19 pandemija, smjernice za poboljšanje razina tjelesne aktivnosti
Nedostatna tjelesna aktivnost veliki je problem današnjeg života. Čak 81% djece i adolescenata diljem svijeta ima nisku razinu tjelesne aktivnosti. Ovo doprinosi razvoju ostalih loših životnih navika i povećanoj incidenciji brojnih kroničnih bolesti. S pojavom COVID-19 pandemije se već niska razina tjelesne aktivnosti još više smanjila, i utvrđeni su brojni čimbenici koji su na to utjecali. Identifikacijom tih čimbenika mogu se izraditi precizne strategije i programi za poboljšanje tjelesne aktivnosti. Naglašava se važnost razvoja tjelesne pismenosti adolescenata, odnosno razvoja motivacije, tjelesnih sposobnosti i znanja o benefitima tjelesne aktivnosti, a sve kako bi adolescenti razvili zdrave životne navike koje će prenijeti i u odraslu dob.
Barbara Gilić je doktorandica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a zaposlena je kao znanstveni novak na Kineziološkom fakultetu u Splitu. Znanstvenu karijeru započela je na projektu “Pred-planirana i reaktivna agilnost”, a u posljednje dvije godine intenzivno se bavi problematikom tjelesne aktivnosti, fitnessa i tjelesne pismenosti adolescenata. Konkretno, proučava utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na tjelesnu aktivnost i životne navike adolescenata u svrhu sprječavanja daljnjeg pada aktivnosti ove ranjive populacije i poboljšanja njihovog sveukupnog zdravlja. Dobitnica je Državne nagrade za znanost za znanstvene novake u području društvenih znanosti za 2020. godinu.
Mirela Šunda, prof., je doktorandica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a zaposlena je kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Đakovu u zvanju savjetnice. Znanstvenu karijeru započela je prije dvije godine od kada se intenzivno bavi problematikom tjelesne pismenosti, promjenama stanja fitnesa i razinama tjelesne aktivnosti adolescenata. Konkretno, proučava utjecaj učenja na daljinu i unaprjeđenja tjelesne pismenosti na promjene stanja fitnesa i tjelesne aktivnosti adolescenata tijekom pandemije bolesti COVID-19, u svrhu razvoja svijesti o važnosti i dobrobitima tjelesne pismenosti u očuvanju i unaprjeđenju sposobnosti i zdravlja djece i mladih te prevenciji daljnjeg pada tjelesne aktivnosti adolescenata. Dobitnica je nagrade Hrvatskog kineziološkog saveza za najuspješnijeg kineziologa početnika u Hrvatskoj u 2011. godini, nagrade Hrvatskog školskog sportskog saveza za doprinos školskom sportu u školskoj godini 2013./2014. te priznanja Hrvatskog kineziološkog saveza za uspješan rad u 2018. godini.
Računalni uvid u povezanost bolesti COVID-19 i neurodegeneracije
Iako se infekcija virusom SARS-CoV-2 primarno povezuje s respiratornim simptomima, u posljednje vrijeme sve je više podataka o njegovom štetnom djelovanju i na druge organske sustave. Mnogi stručnjaci u zdravstvu slažu se da još veći problem od akutne faze bolesti predstavljaju simptomi koje pacijenti osjećaju nakon prebolijevanja bolesti, tzv. post-covid sindrom, a najviše zabrinjavaju neurološke posljedice koje zahvaćaju čak 80% hospitaliziranih pacijenata. Takav efekt na živčani sustav naglašava potrebu za detaljnim i preciznim objašnjenjem uloge virusa u patofiziologiji neuroloških tegoba. Upotrebom računalnih metoda pokazana je povezanost neurodegeneracije kao posljedice infekcije SARS-CoV-2 virusom i enzima monoamin-oksidaza koji su primarna meta djelovanja lijekova za liječenje Alzheimerove bolesti.
Lucija Hok, mag. pharm., asistentica je na Institutu Ruđer Bošković i studentica 3. godine doktorskog studija Kemije na PMF-u. Bavi se računalnom kemijom, pri čemu koristi različite pristupe: kvantno-mehaničke, molekulsko-dinamičke te kombinirane QM/MM metode. U znanstvenom radu usmjerena je prema proučavanju bioloških sustava, posebice onih važnih u patofiziologiji neurodegenerativnih bolesti. Računalnim metodama ispituje učinak strukturnih modifikacija liganada na afinitet prema biološkim metama s ciljem pronalaska efikasnijih lijekova. Osim bioloških sustava, istražuje i ponašanje malih organskih molekula u vodenim otopinama te proučava uzroke njihove razgradnje i otkriva potencijalne mehanizme stabilizacije.
Kockanjem do rješenja matematičkih problema
Sjećate li se matematike i rješavanja takozvanih “zadataka s tekstom”? Jeste li ikada probali metodu pogađanja: “Imam tri broja , idem zbrojiti dva i oduzet trecći, iskoristiti zadnju formulu koji smo naučili na satu i nadati se najboljemu?” Pretpostavljam da taj pristup nije naišao na oduševljenje. Međutim, danas ćemo vidjeti tri matematička problema u čijem rješenju slučajnost ili “sreća” igra ključnu ulogu. Putem ćemo naići na niz zanimljivih matematičkih pitanja, i opisati svakodnevicu profesionalnog matematičara. Spomenut ću i gdje se takvi problem pojavljuju u “stvarnom svijetu”.
Dr. sc. Nina Kamčev je znanstvena suradnica na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Voditeljica je EU projekta RobSparseRand u sklopu programa Horizon 2020. Njezino područje istraživanja je vjerojatnosna kombinatorika i teorija grafova. Doktorirala je 2018. na ETH Zurich, a nakon toga je dvije godine provela na Sveučilištu Monash u Melbourneu. Uz znanstveni rad aktivna je u organizaciji matematičkih natjecanja i promociji znanosti.
Swarm Team Lead & Senior Robotics Engineer @ Gideon
Višerobotski sustavi: izazovi i primjene
Pripremila bih kratak uvod o primjerima višerobotskih sustava u svijetu, spomenula dronove s kojima sam se bavila na doktoratu, i na kraju bih pričala o robotima u Gideonu i svakakvim primjenama koje omogućuju. Vjerojatno bih i opisala svoj put u znanosti, kako sam završila gdje sam zavšsila, i probala motivirati cure da se i one okušaju u znanosti ako postoji volja i motivacija za to.
Dr. sc. Petra Mazdin odlučila je usmjeriti svoju karijeru prema robotici. Uz Automatiku na FER-u, posljednju godinu diplomskog završila je u Belgiji. Nakon toga je provela dvije i pol godine u CERN-u radeći kao softverski inženjer. S obzirom da joj je nedostajao istraživački dio u poslu koji je tada radila – i robotika – odlučila se na doktorski studij. Nakon tri i pol godine doktorskog studija u Austriji i super zanimljive teme, upoznavanja puno ljudi koji rade na sličnim temama u koordinaciji višerobotskih sustava, putovanja na konferencije itd., obranila je svoju temu i bilo je vrijeme za nove izazove. Trenutačno radi u tvrtci Gideon, gdje primjenjuje dosad stečeno znanje na višerobotski sustav Gideon robota u skladištima koja se koriste za komisioniranje robe. Uz R&D dio, Petra vodi i tim, i uistinu je sretna zbog činjenice da radi ono za što se specijalizirala, i to u Hrvatskoj.
Izvanredna profesorica @ Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
Primjene kombinatorike u ublažavanju devastirajućih posljedica klimatskih promjena
Opisat ću kako pametnim korištenjem matematičkih kombinatornih principa možemo uštedjeti resurse potrebne za sanaciju štete nastale uslijed ekstremno nepovoljnih vremenskih prilika uzrokovanih klimatskim promjenama. Kratka priča o primjeni kombinatornih rješenja za uštedu resursa poslužit će mi kao uvod u matematički problem konstrukcije kombinatornih struktura kojim se bavim posljednjih godina. Tipično za matematičare, krenut ćemo od motivacijskog primjera, apstrahirati ga, generalizirati i pronaći rješenje; koliko stignemo u četvrt sata.
Izv. prof. dr. sc. Anamari Nakić je izvanredna profesorica na Zavodu za primijenjenu matematiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2013. godine u polju matematike na Sveučilištu u Zagrebu. Glavni znanstveni interesi su joj kombinatorika, konkretnije, teorija dizajna i konačna geometrija. 2019. godine primila je Državnu nagradu za znanost za popularizaciju znanosti za aktivnosti u okviru FER-ovog programa popularizacije znanosti ŠUZA, s kolegama Mislavom Grgićem, Tomislavom Jaguštom i Anom Sović Kržić. Autorica je više znanstvenih radova objavljenih u inozemnim matematičkim časopisima te je suradnica na nekoliko domaćih i međunarodnih matematičkih znanstvenih projekata. Dodatno, angažirana je u promociji ravnopravnosti spolova u akademskoj zajednici kroz rad na projektima na FER-u: “The CALIPER project: Linking research and innovation for gender equality” (H2020, caliper-project.eu) i “European Network for Gender Balance in Informatics” (COST, eugain.eu).
Kako postati haker ljudskog genoma?
Kuharica pod nazivom “Ljudski genom” sadrži 3 milijarde slova za izgradnju nas – ljudi. Uputa je napisana četveroslovnom abecedom (A, C, G, T), određenim redoslijedom, koji omogućuje precizno izvođenje kemijskih reakcija. Danas građani imaju ogroman interes za razumijevanje vlastite genetske pozadine; to je ilustrirano u 26 milijuna kupljenih genetskih testova. Ali možemo li učiniti nešto sa svojim genomima kad dobijemo njihovu sekvencu? Možemo li ih sami analizirati?
Dr. sc. Inga Patarčić magistrirala je molekularnu biologiju (PMF) te doktorirala iz područja bioinformatike u Berlinu (HU, MDC Berlin). Tokom doktorata je radila u odjelu za komunikaciju znanosti (MDC) te je sudjelovala na i organizirala brojna popularno-znanstvena događanja u Berlinu. Svoje iskustvo je prenijela i u Hrvatsku kao idejni začetnik i glavni organizator projekta “Znanost U Prolazu”. Inga danas radi kao manager znanstvenih podataka te, kao svoj prateći projekt, analizirala sekvence ljudskog genoma. Prema njezinom skromnom mišljenju, najbolja aktivnost u slobodno vrijeme je slobodno penjanje uz malo joge i zvižduka irske frulice.
Kružno gospodarstvo u gospodarenju opasnim otpadom
Model kružnog gospodarstva u našoj tvrtki implementiran je na način da se otpadna otapala regeneriraju i stavljaju na tržište u obliku različitih proizvoda. Regenerati su pritom poželjan produkt, dok je otpadni mulj nepoželjan produkt. Uobičajena praksa za njegovo zbrinjavanje je spaljivanje ili termička oporaba. No, ovisno o industriji iz koje proizlaze otpadna otapala (industrija boja i lakova, industrija fleksibilne ambalaže, automobilska industrija, farmaceutska indutrija, industrija obrade metala, itd.), u otpadnom mulju mogu se pronaći ostaci pigmenata boja/bojila, veziva, aditiva, itd.. Zbog specifičnog sastava i visoke kvalitete, dosadašnja istraživanja pokazala su da otpadni mulj zapravo ima poželjna svojstva te se može ponovno koristiti u različitim industrijama, npr. u cestogradnji (dodatak bitumenu), automobilskoj industriji (antikorozivni premaz), građevinskoj industriji (dodatak cementu) i sl. Cilj znanstvenih istraživanja je u potpunosti ispoštivati end-of-use strategiju te u punom smislu riječi implementirati model kružnog gospodarstva.
Silvija Petković, mag. appl. chem., diplomirala je u srpnju 2015. godine na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu na smjeru Primijenjena kemija. Diplomski rad izradila je i napisala na Sveučilištu u Perugi (Italija). Po završetku fakulteta nekoliko godina radila je u tvrtki koja se bavila prekograničnim prometom otpadom, a nakon toga nastavila je svoju karijeru u tvrtki PREMIFAB d.o.o., čije su osnovne djelatnosti zbrinjavanje i oporaba opasnog otpada te proizvodnja i prodaja kemikalija. Tamo je započela na poziciji kemijskog tehnologa, no nakon uspješne implementacije nekoliko međunarodno priznatih normi te angažmana u prijavi projekta financiranog od strane EU došla je na mjesto voditeljice kontrole kvalitete i laboratorija. U sklopu istog EU projekta 2021. godine započela je s poslijediplomskim studijem na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom istraživanja i razvijanja novih tehnologija za učinkovitiju oporabu otapala i drugih vrsta opasnog otpada te dobivanja proizvoda iz istih.
Asistentica @ Institut Ruđer Bošković
Asistentica @ Institut Ruđer Bošković
Sve što znamo o minijaturnom stroju koji dijeli naše gene
Diobeno vreteno fascinantan je i složen mikrostroj napravljen od mikrotubula i proteina koji se na njih vežu. Mikrotubuli pomiču kromosome po stanici dok ih ne poravnaju po sredini vretena. Kada su svi kromosomi spremni, mikrotubuli razdvajaju sestre kromatide pomičući ih prema suprotnim polovima vretena. Središnje je pitanje u ovom području istraživanja kako diobeno vreteno uspijeva podijeliti kromosome u dva jednaka skupa bez pogrešaka. Razumijevanje kako stanice postižu pravilnu segregaciju kromosoma te kako je kontroliraju pomoći će pronalasku novih strategija za prevenciju i liječenje bolesti poput raka i genetskih poremećaja uzrokovanih pogreškama u segregaciji kromosoma.
Ivana Ponjavić, mag. biol. et. chem., 2018. godine završila je Integrirani studij biologije i kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Iste te godine zaposlila se na Institutu Ruđer Bošković u grupi prof. dr. sc. Tolić za biofiziku diobenog vretena. U zadnje 4 godine bavila se raznim temama vezanim za diobeno vreteno od ekspanzijske mikroskopije diobenog vretena, motornih proteina zaduženih za anafazu mitoze do twista u diobenom vretenu. Autorica je na 3 članka grupe Tolić.
Monika Trupinić, mag. biol. mol., završila je prediplomski i diplomski studij molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 2018. godine na dvojnom studiju Sveučilišta u Zagrebu (molekularna biologija) i Sveučilišta u Orleansu (bioindustrijske znanosti). Zaposlila se kao asistentica i upisala doktorat na Institutu Ruđer Bošković u Laboratoriju za biofiziku stanice pod vodstvom mentorice prof. dr. sc. Ive Tolić. U sklopu doktorata bavi se istraživanjem kiralnog oblika diobenog vretena te proteina odgovornih za njegov nastanak. Na tu temu autor je na 3 članka.
Obrada prehrambenih sirovina i hrane netoplinskim tehnikama: održivost i digitalizacija
Održivost i održivi razvoj u procesiranju hrane i biotehničkom području izrazito su važni u budućem razvoju Republike Hrvatske. Kroz cijeli život potrebno je voditi brigu o zdravlju, pravilnoj prehrani, ali isto tako i o zaštiti okoliša. Važno je osigurati zdravu i zdravstveno ispravnu hranu, te voditi brigu o preradi hrane u proizvodnji proizvoda. Važno je koristiti tehnologije i koncept proizvodnje na način da smanjimo potrošnju energije, utjecaj na okoliš, te u skladu s cirkularnom ekonomijom. Netoplinske i napredne toplinske tehnike obrade hrane, uključuju brojne tehnike koje imaju korijene u sredini 20. stoljeća. Primjena ultrazvuka, UV zračenja, primjena električnih pražnjenja i druge.
Prof. dr. sc. Anet Režek Jambrak redovita je profesorica na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem radi 18 godina. Područje istraživačkog i nastavnog rada: prehrambeno-procesno inženjerstvo, primjena toplinskih i netoplinskih tehnika procesiranja, održivi razvoj, održivost u biotehničkim znanostima, Industrija 4.0, digitalizacija, aditivne tehnike (3D print) i drugo. Do sada je objavila preko 100 znanstvenih radova u međunarodno indeksiranim časopisima, više od 10 poglavlja u međunarodnim znanstvenim knjigama, te je urednik jedne međunarodne znanstvene knjige. Sudjelovala je s više od 40 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima. Njen h-indeks istraživača je 31, s preko 3800 citata objavljenih znanstvenih radova. Dobila je brojne nagrade za svoj rad, od kojih su najznačajnije za 2019. godinu, gdje je bila naslovljena kao „visoko citirana znanstvenica“, među 0,1% svjetskih znanstvenika (Web of Science); Državna nagrada za znanost za 2018. i nagrada Emerging Sustainability Leader Award za 2021. godinu.
Docentica @ Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
Ima li robot inteligenciju?
Kako bi robot bio robot, a ne stroj, mora imati senzore, aktuatore i „mozak“ pomoću kojeg odlučuje što sljedeće učiniti, bez intervencije čovjeka. Ipak, čovjek je taj (za sada) koji radi programe za robote i određuje njegovo ponašanje. No, gdje je granica između „običnog“ programa i umjetne inteligencije?
Doc. dr. sc. Ana Sović Kržić docent je na Sveučilištu u Zagrebu Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER). Voditeljica je projekta „Transformacija robota u edukacijsko sredstvo“ (Hrvatska zaklada za znanost), Erasmus+ projekta „RoboGirls“ te partner na Erasmus+ projektu „STEM in action“. Objavila je više od 25 članaka u časopisima i zbornicima s međunarodnih konferencija u području znanosti o podacima, e-učenja i edukacijske robotike. Suvoditelj je programa popularizacije znanosti FER-a „ŠUZA – iz škole u znanost i akademsku zajednicu“. Mentor je srednjoškolskim ekipama na međunarodnim i svjetskim robotičkim natjecanjima, između ostalog: FIRST GLOBAL Challenge (u četvrtfinalu između 155 država svijeta, Mexico City 2018.) i World Robot Olympiad. Predsjednica je Hrvatskog robotičkog saveza. Nagrađena je Državnom nagradom za tehničku kulturu Faust Vrančić 2013. godine, nagradom FER-a „Roberto Giannini“ za izvrsnost u nastavi i radu sa studentima 2018. godine, te Državnom nagradom za znanost 2019. godine.
Asistentica @ Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Mutacije: Sreća ili nesreća za tumore?
Pogreške se događaju svakodnevno. Bilo da ste zaboravili kupiti kruh na putu prema doma ili ste zaokružili krivi odgovor na ispitu. Sigurno ste čuli za onu staru izreku: „Na greškama se uči“ ili „Greške nas čine pametnijima“. Kao i svi mi, tako i naše stanice svakodnevno rade pogreške koje mogu dovesti do razvitka zloćudnih tumora. Pa ipak, neke od tih grešaka čine tumore jako osjetljivim na specifične lijekove. Napredak tehnologije je omogućio znanstvenicima da danas s lakoćom čitaju jedinstveni zapis u molekuli DNA svakog tumora , tražeći greške, tj. mutacije, koje on nosi. Upravo su mutacije omogućile znanstvenicima da nauče što više o pogreškama tumora kako bi razvili nove i bolje terapije za liječenje pacijenata.
Paula Štancl, mag. biol. mol., je asistentica u Grupi za Bioinformatiku i studentica druge godine doktorskog studija Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Već je u ranijim studentskim danima dobila Rektorovu nagradu za bioinformatičku analizu genoma ogulinske špiljske spužvice, endemske vrste u Hrvatskoj. Danas se Paula u svakodnevnom radu bavi analizom tumorskih podataka dobivenih pomoću sekvenciranja ljudskog genoma. Proučava mutacije i epigenetske modifikacije koje su odgovorne za nastanak i razvoj tumora. Razvija modele strojnog učenja kako bi što bolje odredila porijeklo tumora i njegovih raznih podtipova, s ciljem unaprjeđenja tumorskih terapija. Do sada je imala priliku predstaviti svoje istraživanje na nekoliko konferencija, uključujući predavanje koje je održala na konferenciji Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) u Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu.
Partneri eventa
Gideon jedna je od tri kompanije u svijetu – i jedina u Europi – koje razvijaju autonomiju za industrijsko okruženje temeljenu na vizualnoj percepciji. 2018. godine tvrtka je plasirala na tržište prvog autonomnog logističkog robota za prijenos tereta na paletama, osvojila nekoliko nagrada, te zauzela prvo mjesto među hrvatskim tehnološkim start-up kompanijama po visini ulaganja.
Premifab prva je tvrtka u Hrvatskoj čija je primarna djelatnost regeneracija otpadnih otapala i materijalna oporaba ostalog opasnog otpada u skladu sa snažnim EU propisima u gospodarenju otpadom. Vode se modelom kružnog gospodarstva pri čemu regenerate plasiraju na tržište u obliku različitih proizvoda te na taj način produljuju životni vijek proizvoda, a istovremeno smanjuju količinu otpada. Premifab postavlja novi standard u gospodarenju opasnim otpadom u Hrvatskoj!
Visage Technologies dobro je poznato ime svim zaljubljenicima u računalni vid. Ova švedsko-hrvatska firma već 20 godina razvija vrhunsku tehnologiju za praćenje lica, a algoritmi nastali u njihovoj automobilskoj diviziji nalaze se u automobilima poput Mercedes S-klase i Cadillac Escalade. Čak 5 godina zaredom Visage Technologies se nalazi među najbrže rastućim firmama, a brzo raste i njihov tim. Gotovo 70% tima posvećeno je upravo istraživanju i razvoju, a trenutno imaju i nekoliko otvorenih pozicija!
Organizacija Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.