Split, 7. ožujka 2026.
Znanost u prolazu po prvi put dolazi u Split! 7. ožujka 2026., uoči Međunarodnog dana žena, splitsku Rivu pretvaramo u arenu za javno učenje i znanstvenu raspravu kroz radionice i predavanja naših znanstvenica te promociju njihovih istraživanja!
Ovo događanje održat će se pod okriljem velikog europskog projekta Science Comes to Town
Lokacija
Izlagačice i program
znanstvena suradnica @ Institut Ruđer Bošković, Zagreb
Bez muke nema nauke, pa ni molekulskih spužvi
Jeste li znali da umrežavanjem molekula i atoma možemo dobiti molekulske spužve, materijale koji u svojoj strukturi sadrže oku nevidljive šupljine i prolaze? Te spužve imaju svojstva vrlo različita od polaznih materijala, pa se mogu koristiti kao katalizatori, vodljivi materijali, za skladištenje plinova ili tekućina, kao molekulska sita, i za još mnoge druge primjene. Nažalost, njihova klasična sinteza je jako zahtjevna, neučinkovita, te ponekad opasna za okoliš, ili čak i same istraživače. Ali, što ako postoji bolji način sinteze ovih jako korisnih umreženih materijala? Ponekad sve što trebamo je zavrnuti rukave i izmučiti naše reaktante sa malo fizičke sile. Ipak znate kako kažu: bez muke nema nauke!
Dr. sc. Ivana Brekalo je rodom iz Splita, a prvostupnički i magistarski studij kemije završila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je u Sjevernoj Americi, na sveučilištima Georgetown (Washington DC, SAD) i McGill (Montreal, Kanada), gdje se uglavnom bavila proučavanjem poroznih materijala i njihove priprave pomoću mehanokemijskih metoda. Nakon doktorata Ivana se zaposlila u Laboratoriju za primijenjenu i održivu kemiju Instituta Ruđer Bošković, prvo kao poslijedoktorandica, a zatim kao znanstvena suradnica. Ivana na IRB-u nastavlja svoj rad u razvijanju novih metoda u mehanokemiji poroznih materijala, primarno metaloorganskih mreža, te im pridružuje napredne metode računalne kemije koje je naučila na poslijedoktorskom usavršavanju na Sveučilištu u Varšavi. Ivana je autorica više znanstvenih radova, prezentirala je svoja istraživanja na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima, a posebno je interesira znanstvena komunikacija. U slobodno vrijeme bavi se plesom, društvenim igrama i primjenjenom kemijom u kuhinji (kuhanjem i pečenjem kolača).
Pametniji uzgoj riba – od nove hrane do genoma
Kako ćemo u budućnosti proizvoditi dovoljno ribe da nahranimo rastuću populaciju, a da pritom ne iscrpimo more? U laboratoriju istražujemo kako alternativni sastojci u hrani za ribe – poput nusproizvoda prehrambene industrije ili sastojaka biljnog podrijetla – utječu na njihov rast, zdravlje i crijevni mikrobiom. Ribe promatramo cjelovito: zanima nas ne samo kako rastu i koliko su otporne na bolesti, već i sastav i kvaliteta mesa koje na kraju završi na tanjuru. Drugi dio priče je genomika: umjesto nasumičnog odabira jedinki za uzgoj, koristimo informacije iz njihove DNA kako bismo predvidjeli koje ribe imaju veći potencijal za brži rast, bolju otpornost na bolesti ili učinkovitije iskorištavanje nove hrane. Takav pristup genomskom odabiru omogućuje precizno unapređenje uzgoja, a u kombinaciji s održivijim hranidbenim strategijama može dovesti do uzgoja riba koje su zdravije za nas, uz manji pritisak na morske ekosustave.
Ivana Bušelić Garber je znanstvena suradnica u Laboratoriju za akvakulturu na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Njezin znanstveni fokus su imunologija, prehrana i mikrobna ekologija riba u akvakulturi. U svom radu koristi transkriptomiku i analizu crijevnog mikrobioma kako bi istražila kako inovativna hrana utječe na zdravlje i funkciju probavnog sustava riba. Nedavno je provela godinu dana na istraživačkom boravku na Sveučilištu u Padovi (rujan 2024. – rujan 2025.), gdje je proširila svoje znanje iz područja genomskog odabira i predviđanja složenih svojstava u akvakulturi. Koautorica je tridesetak znanstvenih radova i surađuje na projektu Hrvatske zaklade za znanost „Poboljšanje ekološke učinkovitosti kaveznog uzgoja morskih riba”. Aktivno sudjeluje u popularizaciji znanosti i članica je EuroMarine radne grupe TransOcean.
Pomorski fakultet u Splitu
znanstvenica u području tehničkih znanosti
Primjena strojnog učenja na podacima iz svakodnevnog života
Zamislite svijet u kojem vaši svakodnevni uređaji razumiju vaše potrebe, okoliš i zdravlje, i sami prilagođavaju svoje ponašanje kako bi vam olakšali život. Od pametnih termostata koji automatski postavljaju idealnu temperaturu, do sustava koji nadziru kvalitetu vode u vašem gradu, strojno učenje omogućuje transformaciju velikih količina podataka u praktične, korisne odluke. Primjena strojnog učenja na podacima iz svakodnevnog života omogućuje personalizirano predviđanje i upravljanje kompleksnim sustavima koristeći stvarne podatke. Kroz istraživanja sa suradnicima, razvijani su modeli koji integriraju objektivne senzorske podatke i subjektivne povratne informacije za procjenu toplinske ugodnosti i predviđanje preferencija korisnika, pokazujući da se “”pametne”” strategije mogu uspješno implementirati u pametne sustave grijanja i hlađenja. Strojno učenje također je korišteno u procjeni kvalitete vode kroz analizu višestrukih parametara, gdje omogućuje otkrivanje složenih odnosa između kemijskih i bioloških indikatora za točniji monitoring i predviđanje zagađenja.
Jelena Čulić Gambiroža završila je diplomski studij računarstva na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu 2015. godine, nakon čega se zapošljava u kompaniji Ericsson Nikola Tesla. Znanstvenu karijeru započela je 2018. godine kao stipendistica iste kompanije kada upisuje doktorski studij. Doktorat znanosti iz područja računarstva stekla je 2023. godine na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Iste godine zapošljava se kao asistent na Pomorskom fakultetu u Splitu, gdje danas radi kao docentica i budućim pomorcima približava informatiku i računarstvo. U svom znanstvenom radu primjenjuje metode strojnog učenja na raznolikim podacima iz stvarnog svijeta. Do sada je objavila više od deset znanstvenih radova u međunarodnim časopisima i na znanstvenim skupovima, te aktivno sudjeluje u popularizaciji znanosti.
Ana Čulić diplomirala je Industrijsko inženjerstvo na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) Sveučilišta u Splitu 2018. godine. U razdoblju od 2019. do 2025. bila je zaposlena na FESB-u kao mlađa istraživačica, tijekom kojeg je završila poslijediplomski doktorski studij pod mentorstvom prof. dr. sc. Sandra Nižetića i prof. dr. sc. Tonija Perkovića. Sudjelovala je u istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Internet stvari: istraživanja i primjene“. Aktivno doprinosi znanstvenoj zajednici kroz organizaciju međunarodnih konferencija, uključujući GCGW, PRES i SpliTech. Od 2022. godine djeluje kao pomoćnica urednika u časopisu Energy Sources, Part A. Područja njezina istraživačkog interesa obuhvaćaju energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i pametne tehnologije. Autorica je i koautorica više od deset znanstvenih radova te aktivno sudjeluje u popularizaciji znanosti.
viša znanstvena suradnica @ Institut za oceanografiju i ribarstvo
Kamenica – više od delicije na tanjuru
Znate li da su kamenice daleko više od delicije na tanjuru? Iako ih često percipiramo prvenstveno kao gastronomsku poslasticu, one su mnogo više od toga. Kamenice imaju važnu ulogu u morskom ekosustavu i mogu se smatrati ključnom vrstom – svojim načinom života, filtriranjem, povećavaju prozirnost mora, stvaraju staništa za brojne organizme te time pridonose bioraznolikosti, a na nekim područjima imaju ključnu ulogu u stabilnosti morskog dna. Osim toga, važne su i za ribarstvo, no upravo zbog toga populacije kamenica sve više opadaju – ne samo u Jadranu, nego i u drugim dijelovima Europe. Ipak, još uvijek imamo sreću, u našem Jadranu ih još ima, dok su u nekim dijelovima Europe funkcionalno izumrle. Zato je važno djelovati dok nije prekasno i istražiti kako možemo obnoviti njihova staništa i očuvati ovu vrstu. Dođite i saznajte kako!
Dr. sc. Daria Ezgeta Balić viša je znanstvena suradnica u Laboratoriju za ribarstvenu biologiju na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Njezin znanstveni fokus usmjeren je na istraživanje biologije i ekologije morskih organizama, osobito školjkaša, kao i na trofičku ekologiju morskih ekosustava. Uz temeljna biološko-ekološka istraživanja, aktivno provodi i istraživanja u području oceanske pismenosti. Trenutno je voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost POPOyster, koji se bavi potencijalom obnove europske plosnate kamenice u Jadranu. Paralelno se bavi popularizacijom znanosti i promicanjem oceanske pismenosti među mladima, za što je 2022. godine nagrađena od Instituta i Ministarstva znanosti i obrazovanja nagradom za promociju znanosti. Koautorica je oko 40 znanstvenih radova, dviju edukativnih slikovnica za djecu i vodiča kroz oceansku pismenost za nastavnike. Članica je European Marine Board Communication Panela i EUROGOOS Ocean Literacy radne skupine.
viša asistentica @ Mediteranski institut za istraživanje života, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Skriveni obrasci zdravlja i bolesti
Kako starimo, sve je više kroničnih bolesti koje se često pojavljuju zajedno i ozbiljno opterećuju zdravlje pojedinca i utječu na kvalitetu života. Znanstvenici danas sve više govore o pojavi tzv. „upalnog starenja“ – tihog, dugotrajnog upalnog procesa u tijelu koji se razvija s godinama i potiče nastanak bolesti srca, dijabetesa, i drugih kroničnih stanja. Proučavanjem ovih skrivenih molekularnih obrazaca u tijelu i načina na koji upala povezuje različite bolesti, znanstvenici nastoje ranije prepoznati rizike te razumjeti zašto neke osobe zdravo stare, dok druge razvijaju ozbiljne kronične bolesti. Cilj održive medicine budućnosti je pomaknuti fokus s liječenja bolesti na očuvanje zdravlja te doprinijeti razvoju personaliziranih i preventivnih pristupa koji pomažu ljudima da dulje i kvalitetnije žive.
Dr. sc. Andrea Gelemanović spaja biologiju i računalne metode kako bi razumjela zašto se neke bolesti razvijaju kod nekih ljudi, a kod drugih ne. Diplomirala je molekularnu biologiju na zagrebačkom PMF-u, a doktorirala genetsku epidemiologiju na Medicinskom fakultetu u Splitu, gdje je razvila interes za bioinformatiku, napredne statističke metode i personaliziranu medicinu. Danas radi na Sveučilištu u Splitu (MedILS, MEFST) te predaje studentima molekularne biologije na splitskom PMF-u. U svom istraživanju otkriva molekularne obrasce koji povezuju starenje, upalu i kronične bolesti te istražuje zašto se neke bolesti često pojavljuju zajedno. Cilj njezina rada je razvoj personaliziranih i inovativnih pristupa liječenju prilagođenih svakom pojedincu. Aktivna je u organizaciji radionica bioinformatike, znanstvene komunikacije te popularizaciji znanosti. Koautorica je preko 60 znanstvenih publikacija, a trenutno je voditeljica dva projekta (COST Akcija INFLAMomx, HRZZ Uspostavni istraživački projekt MultiOM4CRM) te voditeljica radnog paketa u okviru projekta Obzor Europa InnoThyroGen.
Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu
Mala stanična briga za veliki početak života
Posteljica je jedan od najfascinantnijih ljudskih organa – jedini je privremeni organ, jedini koji istodobno nosi dva genoma, majčin i fetalni, te jedini koji se, nakon otprilike 280 dana, prirodno odbacuje. Iako presudna za početak života, često ostaje nevidljiva i zanemarena. Zanimljivo je da posteljica dijeli brojne karakteristike s tumorskim tkivom – brzo raste, invazivna je i iznimno metabolički aktivna – ali, za razliku od tumora, njezina je uloga stvaranje i održavanje života. Upravo zbog tog paradoksa predstavlja idealan model za proučavanje temeljnih staničnih procesa. U središtu interesa su mitohondriji, stanične „energetske centrale“, te mehanizmi autofagije i mitofagije koji omogućuju održavanje njihove kvalitete. U posteljici, organu koji se mora brzo razvijati i prilagođavati promjenjivim uvjetima, ti su procesi presudni za normalnu funkciju. Poremećaji mitohondrijske kontrole kvalitete povezani su s placentalnim insuficijencijama, stanjima za koja danas ne postoje ciljani dijagnostički ni terapijski pristupi, što otvara važan prostor za nova biomedicinska istraživanja usmjerena prema zdravijem početku života.
Mija Marinković docentica je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sudjeluje u izvođenju nastave na Diplomskom studiju molekularne biologije. Diplomirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U svom znanstvenom radu proučava mitohondrije – stanične „energetske centrale“ – i procese njihova održavanja kroz autofagiju i mitofagiju, istražujući kako poremećaji tih mehanizama utječu na zdravlje. Poseban fokus njezina istraživanja je placentalna i reproduktivna biologija, gdje proučava kako pravilna „kontrola kvalitete“ mitohondrija doprinosi zdravom razvoju ljudske posteljice, a kako njezini poremećaji mogu voditi do placentalnih insuficijencija i komplikacija trudnoće. U širem kontekstu, bavi se i ulogom mitohondrijske dinamike u procesima plodnosti i neplodnosti. Kroz projekte usmjerene na transfer znanja i tehnologije nastoji temeljna znanstvena otkrića približiti obrazovanju, inovacijama i svakodnevnom životu.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Što u našim stanicama održava čistoću i red?
Stanice su poput dobro uređenih gradova. Svako mjesto ima svoj “komunalni servis”. Taj sustav zove se autofagija.U autofagiji stanica prepoznaje istrošene i oštećene dijelove, uredno ih sortira, pakira i razgradi, a zatim ih reciklira u nešto novo i korisno. Kad autofagija dobro radi, stanice su uredne, učinkovite i otpornije na stres, a time čine da cijelo tijelo radi bolje i duže. Bez autofagije u stanicama bi se gomilalo smeće, a mi bismo starjeli brže i bili skloniji bolestima poput tumora i neurodegenerativnih poremećaja. U zadnje vrijeme autofagija je postala zvijezda i izvan laboratorija zahvaljujući povremenom postu (engl. intermittent fasting). Kada napravimo pauzu od jedenja, stanice dobivaju signal da je vrijeme za generalno čišćenje. Tada se dodatno aktivira autofagija, pojača se recikliranje staničnog “otpada” te se u cijelom tijelu raspoređuju vlastite zalihe za proizvodnju energije. Zato autofagija nije samo još jedan “trend”, “life-style must-have” nego temeljni stanični mehanizam preživljavanja koji utječe i na starenje, a u slučaju nepravilnog funkcioniranja može dovesti do razvoja brojnih kroničnih bolesti od kardiovaskularnih i neurodegenerativnih do tumora.
Ivana Novak Nakir je redovita profesorica zaposlena na Medicinskom fakultetu u Splitu od 2011. godine na Katedri za imunologiju i medicinsku genetiku. Voditeljica je istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost “Regulacija mitofagije posredovane receptorima u stanicama eritroidne loze – MitoReg”. Vodila je završeni Uspostavni istraživački projekt HRZZ-a “The role of autophagy receptors in selective removal of mitochondria – AutoMito“. Diplomirala je molekularnu biologiju 2001. godine na Biološkom odsjeku PFM-a u Zagrebu, a doktorat znanosti stekla je na Karolinska Institutu u Stockholmu u Švedskoj 2006. godine. Nakon doktorata kratko je radila u Glaxo Smith Kline istraživačkom institutu u Zagrebu te je nakon toga 2008. godine započela poslijedoktorsko usavršavanje u laboratoriju prof. dr. sc. Ivana Đikića u MedILS-u u Splitu za kojeg je dobila EMBO Long Term Fellowship. Usavršavala se po nekoliko mjeseci u laboratorijima u inozemstvu (Scripps Research institute, San Diego, USA i Goethe University, Frankfurt am Main, Njemačka). Mentorica je diplomskim i poslijediplomskim studentima. Dobitnica je Državne nagrade za znanost za 2021. godinu.
Voditeljica Obzor Europa projekta InnoThyroGen@ Medicinski fakultet u Splitu
Kako statistika i genetika pomažu razumjeti bolesti štitnjače
U ovom predavanju govorit ću o ulozi statistike i genetike u razumijevanju i proučavanju bolesti štitnjače. Objasnit ću kako se u suvremenoj medicini koriste veliki skupovi podataka – genetski, hormonski i klinički – te kako statističke metode pomažu u otkrivanju obrazaca koji nisu vidljivi na razini pojedinca.
Poseban naglasak bit će na tome kako se male genetske razlike mogu kombinirati u procjene rizika te kako se takvi pokazatelji povezuju s drugim, uzročno relevantnim čimbenicima. Govorit ću i o tome kako se ovakvi statistički pristupi koriste u razvoju personalizirane medicine za bolesti štitnjače, uključujući bolje razumijevanje zašto isti simptomi ili terapije ne znače isto za sve.
Predavanje će približiti kako izgleda znanstveni rad „iza kulisa” i kakvu dugoročnu korist ovakva istraživanja mogu imati za zdravlje građana.
Nikolina Pleić je znanstvenica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, na Zavodu za biologiju i humanu genetiku. Voditeljica je projekta InnoThyroGen, Obzor Europa Excellence Hubs projekta vrijednog 5 milijuna eura, koji je usmjeren na razvoj i unaprjeđenje personalizirane medicine za bolesti štitnjače kroz primjenu genomike, s ciljem poboljšanja predviđanja rizika i odgovora na terapiju.
Prijediplomski studij Matematike završila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, a diplomski studij Matematičke statistike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je u području Biomedicine i zdravstva na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U svom znanstvenom radu primjenjuje napredne statističke metode, uključujući cjelogenomske studije povezanosti (GWAS), kauzalno modeliranje i longitudinalne analize, kako bi istražila genetičke i okolišne utjecaje na funkciju i poremećaje različitih bolesti, s posebnim naglaskom na štitnu žlijezdu. Uz znanstveni i edukativni rad, aktivno koordinira i piše projektne prijave na pozive Europske komisije s ciljem osiguravanja dodatnih sredstava za daljnja istraživanja.
Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu
Od alkohola do lijekova: nevidljivi svijet tekućina
Tekućine su svuda oko nas – voda, alkohol, gorivo, lijekovi – ali rijetko razmišljamo o tome što se zapravo događa u njima na molekularnoj razini. U ovom izlaganju pokazat ću kako računalne simulacije omogućuju da „zavirimo“ u nevidljivi svijet molekula i promatramo njihovu strukturu i gibanje. Poseban naglasak će biti na vodikovim vezama – slabim, ali iznimno važnim interakcijama koje određuju ponašanje vode, alkohola i njihovih mješavina. Kroz primjere od jednostavnih tekućina do biološki relevantnih sustava i lijekova, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje kako nevidljive molekularne veze oblikuju svojstva tekućina koje svakodnevno koristimo.
Martina Požar je izvanredna profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu. Prijediplomski i diplomski studij fizike završila je na PMF-u u Splitu, te doktorirala fiziku u okviru združenog doktorata na Sveučilištu Sorbonne u Parizu i Sveučilištu u Splitu. Od malih nogu zainteresirana za znanost, danas proučava molekularne tekućine, njihovu strukturu, dinamiku i vezu između računalnih simulacija i eksperimenta.
Ko-autorica je više od 30 znanstvenih radova u prestižnim časopisima, a za svoj znanstveni rad je dobila brojna priznanja, od višestrukih nagrada matične ustanove, nagrade L’Oreala i UNESCO-a „Za žene u znanosti” do Nagrade za znanost Sveučilišta u Splitu. Uz znanost, bavi se nastavnim radom na PMF-u, Umjetničkoj akademiji te Fakultetu zdravstvenih znanosti. Popularizira znanost kroz aktivnosti u Centru izvrsnosti SDŽ, Festivalu znanosti, Noći istraživača… te je aktivna članica udruga Fizikalno društvo – Split i Alumni PMFST.
Duboke morske struje: od sjevernog do južnog pola i natrag u 2000 godina
Na sjeveru Atlantika, za iznimno hladnih zimskih dana, površinski sloj mora se naglo ohladi, postane gušći od dubljih slojeva mora, i počne tonuti prema dnu. Istovremeno, potaknute ovim tonjenjem, tople površinske vode kreću iz Ekvatorijalnog područja prema sjevernom Atlantiku. U dubokim slojevima mora, pak, hladna sjeverno atlantska voda kreće prema jugu, do Ekvatora, pa i dalje, sve do Antarktike. Tu se susreće s još hladnijom vodom s kojom dalje kreće ekvatorijalnom pojasu Indijskog i Tihog oceana. Ovi duboki hladni slojevi mora se na svom putu postepeno griju i izranjaju, te, nakon što se dignu na površinu, kreću natrag prema Atlantskom oceanu. Cijelo putovanje, poznato i kao duboka termohalina cirkulacija, traje jednu do dvije tisuće godina.
Na predavanju saznajte sve o tome što pokreće duboku termohalinu cirkulaciji, koliko je važna za vrijeme i klimu na našoj Zemlji, može li je što zaustaviti, i što bi se dogodilo da se zaista i zaustavi.
Posvećena sam proučavanju ekstremnih razina mora, posebno meteotsunamija. Međutim, zanimaju me i olujni uspori, tsunamiji i druge promjene razine mora koje mogu dovesti do poplava. Posebno me zanimaju povijesne poplave, i najsretnija sam kada pronađem izgubljeni zapis o poplavi ili pročitam/čujem legendu o poplavi. Dvostruka sam dobitnica projekata Europskog istraživačkog vijeća, a vodila sam i niz drugih projekata posvećenih istraživanjima niza oceanografsko-atmosferskih procesa. Uživam u podučavanju na svim razinama: od osnovnih i srednjih škola, gdje sudjelujem u praktičnim oceanografskim radionicama, do predavanja svojim studentima i popularnih predavanja široj javnosti.
Rođena sam u Splitu. Diplomirala sam i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu, radila na Institutu za oceanografiju i ribarstvo (također u Splitu) te provela godinu dana u inozemstvu na Sveučilištu Balearskih otoka u Palma de Mallorci i u Institutu za oceanografiju na otoku Vancouveru, u prekrasnoj Britanskoj Kolumbiji. Sada radim kao izv. prof. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu.
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu
Tranzicija prema održivoj gradnji: Zašto bismo u gradnji trebali više koristiti lokalno drvo?
U posljednjih dvadeset godina ostvaren je značajan napredak u smanjenju emisija ugljika koje nastaju tijekom korištenja i održavanja zgrada. Ipak, mnogo je manje pažnje posvećeno odabiru održivih materijala i promicanju načina gradnje koji dugoročno smanjuju utjecaj na okoliš. Materijali poput čelika i betona, koji su tijekom 20. stoljeća omogućili razvoj moderne arhitekture, danas se povezuju s visokim emisijama stakleničkih plinova te predstavljaju značajno opterećenje za okoliš. S obzirom na ciljeve Europske unije u postizanju klimatske neutralnosti, nužno je usmjeriti se na razvoj i primjenu održivih materijala te sustavno smanjivanje emisija stakleničkih plinova. U Hrvatskoj raste velik broj listopadnih i zimzelenih vrsta drveća. Osim smreke i jele, koje se najčešće koriste u inženjerskim drvenim proizvodima, prisutne su i vrste poput bukve, hrasta, jasena i graba. Ova su drva mehanički čvrsta i trajna te po svojim svojstvima pogodna za primjenu u nosivim konstrukcijama. Ipak, u suvremenoj se gradnji još uvijek rijetko koriste.
Ivana Uzelac Glavinić izvanredna je profesorica na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, gdje djeluje na Katedri za metalne i drvene konstrukcije. Diplomirala je građevinarstvo, nakon čega je tri godine radila u struci. Potom je upisala i uspješno završila poslijediplomski doktorski studij građevinarstva na Sveučilištu u Splitu. Tijekom svoje znanstvene karijere bavila se numeričkim modeliranjem nosivih konstrukcija, istraživanjem požarne otpornosti konstrukcija te razvojem inovativnih drvenih nosivih elemenata. Sudjelovala je na više znanstveno-istraživačkih projekata, a trenutačno se bavi razvojem građevinskih elemenata od lokalnih vrsta listača.
znanstvena savjetnica @ Institut za oceanografiju i ribarstvo
Mala, ali nezamjenjiva: priča o srdeli
Osim svoje važne ekološke uloge, srdela (Sardina pilchardus) ima i snažno gospodarsko te društveno značenje. U priobalnim krajevima ona je desetljećima predstavljala temelj prehrane i ribarstva te se često navodi kao riba koja je „othranila generacije“. Međutim, posljednjih desetaka godina bilježi se pad njezine populacije, što je potaknulo intenzivnija znanstvena istraživanja usmjerena na razumijevanje njezina životnog ciklusa. Posebna se pozornost pritom posvećuje mrijestu – vremenu i mjestu razmnožavanja, broju proizvedenih jajašaca – kao i prehrani srdele te njezinim prirodnim predatorima, s ciljem očuvanja populacije i održivog upravljanja ovom važnom vrstom.
Dr. sc. Barbara Zorica je znanstvena savjetnica na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, gdje je započela svoju znanstvenu karijeru. Njeno istraživanje usmjereno je na biologiju i ekologiju pelagičnih vrsta riba, s posebnim naglaskom na razmnožavanje, prehrambenu ekologiju, rast i dinamiku populacija. U posljednjih nekoliko godina posvećena je proučavanju ranih razvojnih stadija riba (ihtioplankton – jaja i ličinke) te istraživanju pelagične trofičke niše i njenih ključnih aktera. Do sada je sudjelovala u brojnim međunarodnim projektima, vodila više nacionalnih projekata od kojih je i projekt HRZZ ESAmar. Tijekom karijere objavila niz znanstvenih radova i aktivno sudjelovala u brojnim edukativnih radionica kako po osnovnim tako i srednjim školama diljem zemlje, a sve u svrhu popularizacije znanosti.
Ostale izlagačice uskoro!