Rijeka, 15. listopada 2022.

Ove jeseni Znanost u prolazu dolazi i na riječki Korzo. Poslušajte predavanja riječkih znanstvenica te saznajte zašto misle da imaju najbolji posao na svijetu.

Program: Na manifestaciji će sudjelovati 12 znanstvenica. Četiri znanstvenice nastupaju istovremeno. Jedno individualno predavanje traje 15ak minuta te se ponavlja 4 puta unutar jednog sata tako da ne morate brinuti da će vam neko predavanje promaknuti! Nakon toga palicu preuzimaju nove četiri znanstvenice.

Facebook stranica događanja

Lokacija

Izlagačice i program

izv. prof. dr. sc. Rozi Andretić Waldowski

Voditeljica laboratorija @ Odjel za biotehnologiju, Sveučilište u Rijeci

Osobna stranica

Facebook

LinkedIn

Kako droge kontroliraju mozak

I prije nego li su ljudi znali bilo što o biologiji ovisnosti, za osobu koja je bila teški ovisnik o alkoholu postojala je uzrečica u narodu: „Preuzeo ga je alkohol“. Implikacija takve izjave je da čovjek više ne može kontrolirati svoje ponašanje jer mozak više nije isti kao prije ovisnosti. No u današnje vrijeme često se govori kako je drogi dovoljno reći ne, što implicira da su ovisnici ljudi koji ne posjeduju snagu volje da se drogi odupru. To bi pak značilo da ovisnost nije biološki utemeljena, već da proizlazi iz nečeg apstraktnog. Je li ovisnost bolest za koju postoji jasna biološka osnova ili pak poremećaj komu su podložni oni koji se ne znaju kontrolirati? O tome kako se vremenom mijenjalo poimanje ovisnosti govoriti ću kroz prizmu mojega profesionalnog životnog puta od psihologa do biologa. No govoriti ću i o genima, utjecaju društva, mozgovnim funkcijama, pa i o vinskim mušicama.

Rozi Andretić Waldowski izvanredna je profesorica i voditeljica Laboratorija za genetiku ponašanja, u kojem izučava neurobiologiju razvoja ovisnosti o psihostimulansima koristeći laboratorijsku životinjicu, vinsku mušicu. Nakon stjecanja diplome na Odsjeku za psihologiju u Rijeci radi kao psiholog s djecom predškolskog i školskog uzrasta. Životne okolnosti odvele su je u SAD gdje je doktorirala na Odjelu za biologiju i počela je izučavati biološke osnove ovisnosti. Osim ovisnosti tijekom svoje profesionalne karijere bavi se izučavanjem genetike cirkadijalne regulacije ponašanja i spavanja. Voditeljica je nekoliko istraživačkih projekata Hrvatske zaklade za znanost, mentor je mnogobrojnim studentima preddiplomskog, diplomskog i doktorskog studija. Aktivna je u aktivnostima popularizacije znanosti u kojima približava svijet znanstvenog istraživanja i zaključivanja djeci i odraslima, jer napredak društva ovisi o napretku znanosti.


dr. sc. Katarina Lisac

Poslijedoktorandica @ Institut Ruđer Bošković

Osobna stranica

LinkedIn

Nea Baus Topić, mag. chem.

Doktorandica @ Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kemijski odsjek

Linkedin

Osobna stranica

Twitter

Što to povezuje molekule u kristalima?

Motivacija za istraživanje međumolekulskog povezivanja u kristalima leži u činjenici da građa tvari znatno utječe na njihova svojstva. Grana kemije koja se bavi proučavanjem međumolekulskih interakcija s ciljem dizajna i sinteze krutih tvari željenih svojstava naziva se kristalno inženjerstvo. Na našem izlaganju saznat ćete koje su to interakcije koje drže na okupu molekule u kristalima te možemo li ih i kako predvidjeti.

Katarina Lisac je poslijedoktorandica na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, gdje se odnedavno bavi mehanokemijskom sintezom metalo-organskih mreža u Laboratoriju za održivu i primijenjenu kemiju. Doktorirala je na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom doktorata fokus njezinog istraživanja bila je mehanokemijska priprava višekomponentnih sustava u kojima su molekule povezane halogenskom vezom te proučavanje njihove kristalne i molekulske strukture. Autorica je više znanstvenih radova te je prezentirala svoja istraživanja na međunarodnim znanstvenim skupovima. Rado sudjeluje u projektima popularizacije znanosti još od studentskih dana.

Nea Baus Topić, rodom iz Rijeke, preddiplomski i diplomski studij završila je na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon rada u odjelu Fizikalne karakterizacije u Plivi, zaposlila se na Kemijskom odsjeku PMF-a. Trenutno je asistentica/doktorandica na istraživačkom projektu pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dominika Cinčića. Bavi se istraživanjem višekomponentnih organskih i metaloorganskih sustava temeljenih na halogenskoj vezi. Nea je koautorica na dva znanstvena članka i dva patenta, a svoj rad prezentirala je na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima. U slobodno vrijeme sa suprugom Edijem uživa u šetnjama prirodom, slušanju glazbe i kuhanju.


doc. dr. sc. Marina Managanaro

Docentica @ Sveučilište u Rijeci, Fakultet za fiziku

Osobna stranica

Twitter

Facebook

Instagram

Valovi, čestice i mačke

Daleke galaksije i mnoge stvari u svemiru emitiraju svjetlost različitih valnih duljina. Svjetlost se sastoji od fotona, čestica koje se (kao i sve čestice zapravo) mogu ponašati vrlo čudno. Ponekad su to samo čestice, ponekad su valovi. A zašto mačke? Jer se uvijek radi o mačkama (Schrodinger je to znao). Ako želite saznati više o galaksijama, fotonima i mačkama, sad je pravi trenutak!

Marina Manganaro je docentica na Fakultetu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Njezino područje istraživanja je astročestična fizika. Radi s gama-zrakama vrlo visokih energija u međunarodnoj kolaboraciji MAGIC (Major Atmospheric Gamma-ray Imaging Cherenkov) i njezina specijalnost je proučavanje aktivnih galaktičkih jezgri u kontekstu viševalnih duljina i višeglasnika. Voditelijca je udruge “Pint of Science Croatia”.


dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen

Viša znanstvena suradnica @ Centar za istraživanje mora, Institut Ruđer Bošković

Osobna stranica

Twitter

Očaravajući svijet fitoplanktona

Fitoplanktonski organizmi su mikroskopske alge koje su prva karika hranidbenog lanca u oceanima i morima diljem Svijeta. Imaju ogroman utjecaj na klimu i sve ostale organizme u morskom ekosustavu. Ovi jednostanični organizmi svakodnevno usisavaju oko 45 milijardi tona ugljičnog dioksida i proizvode polovicu kisika neophodnog za život na Zemlji. Iako su vrlo maleni njihova su cvjetanja katkada vidjiva i iz svemira/satelita. Spadaju među najljepše organizme na zemlji jer su im ljušturice često izrezbarene poput najljepše čipke. Iako su toliko bitni za sve nas jer proizvode polovinu kisika koji udišemo većina ljudi nije nikada čula ili vidjela ove organizme.

Moj istraživački interes usmjeren je na ekologiju , fiziologiju i taksonomiju fitoplanktona. Od početka svog istraživačkog rada očarana sam ogromnim biodiverzitetom koji nalazimo unutar fitoplanktonske zajednice, njihovom ulogom u globalnom ciklusu ugljika, fostora kao i njegovim utjecajem na globalne promjene klime. Kao prva karika hranidbenog lanca ovi organizmi imaju veliku važnost zasve ostale organizme u morskom ekosustavu i zadivljujuće su životne strategije kojima se pritom koriste. Do sada sam radila na mnogim aspektima istraživanja fitoplanktona, od taksonomije i opisa nove vrste, do analize zajednica, ciklusa ugljika i fosfora i fizioloških odgovora pojedinačnih vrsta na različite stresore.


prof. dr. sc. Ana Meštrović

Redovita profesorica @ Fakultet informatike i digitalnih tehnologija, Sveučilište u Rijeci

Osobna stranica

Twitter

LinkedIn

Facebook

Instagram

Možemo li predvidjeti širenje informacija na društvenim mrežama?

Društvene mreže imaju važnu ulogu u komunikaciji i informiranju. Prema najnovijim statističkim podacima, na Twitteru se u prosjeku svake minute objavi više od 602.000 tweetova, što je 867 milijuna tweetova na dan, a na Facebooku se u prosjeku svake minute „lajka“ 3.125.000 objava, što je 4.5 bilijuna „lajkova“ na dan. Ako želimo dobiti uvid u tako obilnu i razgranatu komunikaciju na društvenim mrežama, mogu se koristiti algoritmi iz područja umjetne inteligencije. U Laboratoriju za semantičke tehnologije na Fakultetu informatike i digitalnih tehnologija razvijamo modele za automatsko prepoznavanje važnih obilježja objava na društvenim mrežama, pa tako, primjerice možemo automatiziranim postupcima prepoznati pojedine teme objava, njihov sadržaj i sentiment (tj. autorov stav ili emociju izraženu u objavi na društvenim mrežama). Na temelju sadržaja i strukture teksta te svojstava društvene mreže, možemo predvidjeti i to kako će se informacija dijeliti i širiti na društvenoj mreži, hoće li se naprimjer tweet retweetati ili neće…

Ana Meštrović redovita je profesorica na Fakultetu informatike i digitalnih tehnologija na Sveučilištu u Rijeci. Njezin znanstvenoistraživački rad usmjeren je na obradu prirodnog jezika i analizu kompleksnih mreža. Trenutačno je voditeljica projekta SemText koji se bavi postupcima za određivanje semantičke sličnosti tekstova i suradnica je na projektu LangNet. Sudjeluje u projektu INOVArte u okviru kojeg zajedno s interdisciplinarnim timom razvija algoritme za rastavljanje na slogove koji se koriste u mobilnoj aplikaciji OmoGuru za lakše čitanje osobama s disleksijom. Za vrijeme pandemije COVID-19 vodila je HRZZ projekt InfoCoV koji se bavio analizom tekstova i širenja informacija na društvenim mrežama. Rezultati projekta dali su uvid u komunikaciju o pandemiji koja se odvijala putem društvenih medija.  Voditeljica je Laboratorija za semantičke tehnologije Fakulteta informatike i digitalnih tehnologija i Laboratorija za kompleksne mreže Centra za umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost Sveučilišta u Rijeci. Dobitnica je nekoliko priznanja i nagrada za nastavni i znanstvenoistraživački rad.  


Dr. sc. Inga Patarčić

Manager znanstvenih podataka @ Max Delbrück Center Berlin

Osobna stranica

Twitter

LinkedIn

Kako postati haker ljudskog genoma?

Kuharica pod nazivom “Ljudski genom” sadrži 3 milijarde slova za izgradnju nas – ljudi. Uputa je napisana četveroslovnom abecedom (A, C, G, T), određenim redoslijedom, koji omogućuje precizno izvođenje kemijskih reakcija. Danas građani imaju ogroman interes za razumijevanje vlastite genetske pozadine; to je ilustrirano u 26 milijuna kupljenih genetskih testova. Ali možemo li učiniti nešto sa svojim genomima kad dobijemo njihovu sekvencu? Možemo li ih sami analizirati?

Dr. sc. Inga Patarčić magistrirala je molekularnu biologiju (PMF) te doktorirala iz područja bioinformatike u Berlinu (HU, MDC Berlin). Tokom doktorata je radila u odjelu za komunikaciju znanosti (MDC) te je sudjelovala na i organizirala brojna popularno-znanstvena događanja u Berlinu. Svoje iskustvo je prenijela i u Hrvatsku kao idejni začetnik i glavni organizator projekta “Znanost U Prolazu”. Inga danas radi kao manager znanstvenih podataka te, kao svoj prateći projekt, analizirala sekvence ljudskog genoma. Prema njezinom skromnom mišljenju, najbolja aktivnost u slobodno vrijeme je slobodno penjanje uz malo joge i zvižduka irske frulice.


Bobana Samardžija, mag. pharm. inv.

Asistentica @ Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci

Osobna stranica

LinkedIn

Does it Take Two to Tango? Genetika i/ili biologija u kroničnim mentalnim bolestima

Kronične mentalne bolesti značajno utječu na emocije i razmišljanje pacijenata, a prema podacima svjetske zdravstvene organizacije, 1 od 10 ljudi u svijetu živi sa bolestima kao što su depresija i shizofrenija. Svatko od nas ima određeni rizik za razvoj mentalne bolesti, dok genetska podloga pridodaje povećanju istog rizika. Uz to, okolišni čimbenici i životni izazovi pridodaju povećanju rizika od razvitka mentalne bolesti. Jedna od predloženih teorija o razvoju kroničnih mentalnih bolesti je agregacija proteina, po uzoru na neurodegenerativne bolesti s kojima dijele slične simptome. U mom govoru predstavit ću poznate genetičke i okolišne čimbenike uključene u razvoj kroničnih mentalnih bolesti te proteine čiju agregaciju istražujemo u našem laboratoriju.

Bobana Samardžija je asistentica na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci te radi u laboratoriju profesora Nicholasa Bradshawa. Njeno područje istraživanja uključuje istraživanje agregacije proteina uključenih u razvoj kroničnih mentalnih bolesti kao što su depresija i shizofrenija. Trenutačno je fokusirana na identifikaciju proteinskih agregata u post-mortem tkivima mozga žrtava suicida. Osim toga, proučava agregaciju proteina na razini stanica te trenutačno uči tehnike istraživanja vinske mušice Drosophile u laboratoriju profesorice Rozi Andretić Waldowski. Bobana je koautorica na dva istraživačka znanstvena članka, a dosadašnji rad prezentirala je na brojnim međunarodnim skupovima, gdje je i nagrađena kao mladi istraživač na početku karijere (Firenza, 2022). Tijekom pohađanja preddiplomskog i diplomskog studija na Odjelu za biotehnologiju, stručno se usavršavala na Erasmus+ praksi u Forschungszentrum Jülich, Njemačka 2020. godine. U slobodno vrijeme je aktivan volonter Udruge studenata biotehnologije u Rijeci (USBRi) te volontira na međunarodnim sportskim događajima.


doc. dr. sc. Mirta Smodlaka Tanković

Znanstvena suradnica @ Centar za istraživanje mora, Institut Ruđer Bošković

Osobna stranica

Twitter

Facebook

Instagram

Morski otpad u Jadranskom moru

Cilj predavanje je približiti problematiku morskog otpada – što je morski otpad, od kuda dolazi, gdje ga nalazimo? Koji su najčešći oblici morskog otpada, koji su izvori i koje su njegove posljedice u morskom ekosustavu? Kakvo je stanje u Jadranu? Što je mikroplastika, koliko i gdje je nalazimo – što to znači za morske organizme (a naposljetku i za nas)? Kakav je utjecaj na ekonomiju i koja su trenutačno rješenja za smanjenje morskog otpada i njegovog utjecaja?

Mirta Smodlaka Tanković dugi niz godina istražuje morski otpad u Jadranskom moru, s primarnim fokusom na opterećenost mikroplastikom obalnog područja sjevernog Jadrana. U sklopu Referentnog centra za more u okviru europske direktive o morskoj strategiji sustavno prati količinu i raspodjelu morskog otpada u sjevernom Jadranu kao i njegovu kategorizaciju a naposljetku i izvor otpada u moru. Koordinatorica je nekolicine nacionalnih i međunarodnih projekta vezani za problematiku morskog otpada. Sudjeluje aktivno u nacionalnim i međunarodnim tijelima koji su nadležni za istraživanje i donošenje mjera suzbijanja morskog otpada u moru. Uz istraživačku djelatnost na brojnim nacionalnim i međunarodnim projektima istraživanja mora sudjeluje aktivno u podizanju svjesti o problematici morskog otpada i mikroplastike u morskom ekosustavu kroz predavanja i radionice.


prof. dr. sc. Mladenka Tkalčić

Redovita profesorica u trajnom zvanju @ Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet

Osobna stranica

Što se događa kad crijeva postanu nervozna? Razgovor između mozga i crijeva

Sindrom iritabilnoga crijeva (SIC) je jedan od najčešćih funkcijskih poremećaja probavnoga sustava, karakteriziran kombinacijom trajne ili ponavljajuće boli u trbuhu i promijenjene crijevne funkcije (dijareja, konstipacija ili oboje). Obrazac simptoma varira od osobe do osobe i obično uključuje izmjenu razdoblja s izraženim simptomima i razdoblja bez simptoma. SIC se najbolje može razumjeti iz biopsihosocijalne perspektive koja uzima u obzir velik broj bioloških i psihosocijalnih čimbenika koji, putem međusobne interakcije, mogu utjecati na razvoj i tijek SIC-a. Neki od bioloških i psihosocijalnih čimbenika su sljedeći: crijevna infekcija, poremećaji pokretljivosti crijeva (proljev, zatvor, kombinacija), visceralna preosjetljivost (povećana osjetljivost na visceralnu bol), promijenjena crijevna mikrobiota (zastupljenost određenih bakterija u crijevima), psihološki stres i afektivni poremećaji (anksioznost i depresivnost), promijenjena obrada osjetnih informacija u mozgu (npr. pretjerano obraćanje pažnje na simptome) i drugi. U podlozi povezanosti između psihosocijalnih čimbenika i promijenjene fiziologije probavnoga sustava nalazi se poremećeni odnos između mozga i crijeva.

Mladenka Tkalčić, redovita profesorica u trajnome zvanju na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, voditeljica je znanstvenoga projekta Kognitivno-afektivne i ponašajne odrednice sindroma iritabilnoga crijeva, koji financijski podupire Sveučilište u Rijeci te suradnica na međunarodnome projektu koji financira Japansko društvo za promociju znanosti. Autorica i koautorica je pedesetak znanstvenih i stručnih radova, priručnika iz biološke psihologije, devet poglavlja u znanstvenim knjigama i urednica znanstvene monografije. Dobitnica je nekoliko nagrada za nastavni i znanstvenoistraživački rad. Članica je Hrvatskoga psihološkog društva, Hrvatskoga društva za neuroznanost, Hrvatskoga gastroenterološkog društva i Europskoga društva za psihosomatska istraživanja.


Mirela Uzelac, mag. oecol.

Doktorandica @ Institut za poljoprivredu i turizam Poreč

Osobna stranica

Instagram

LinkedIn

Danijela Damijanić, mag. oecol.

Stručna suradnica @ Institut za poljoprivredu i turizam Poreč

Osobna stranica

Invazivac – dobar, loš, zao

Dok šetate gradom ili šumom, vrtlarite ili gradite kuću, vjerojatno vam se ponekad dogodi da uočite vizualno atraktivnu biljku i pomislite: „Gle, ovo bi bio savršen dodatak mojem vrtu, terasi, vikendici!“ No, pazite što želite! Možda je biljka koja vam se svidjela invazivna? Možda ćete njenim unosom u novu sredinu narušiti ravnotežu (mikro) ekosustava? Jesu li, danas neizbježne, invazivne biljke i općenito invazivne vrste, dobre ili loše? Čine li samo štetu ili mogu biti i korisne? Kao i u svemu u životu, istina je negdje u sredini. Ako želite čuti više o tome, o invazivkama kao prijetnji ali i kao lijekovima, ukrasima, bioherbicidima ili prirodnim pesticidima, poslušajte nas u Rijeci. Čut ćete nešto i o ravnoteži u ekosustavu, upravljanju invazivnim vrstama, ekološkoj pismenosti, građanima znanstvenicima i još ponečemu, znanstvenom, zelenom i osviještenom.

Mirela Uzelac radi na istraživanjima biljnih i životinjskih invazivnih vrsta, u cilju traženja novih načina i usluga njihova korištenja. Završila je smjer Znanosti o okolišu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu te radi kao doktorandica na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Aktivno sudjeluje u edukaciji mladih kroz održavanje vježbi na Fakultetu prirodnih znanosti u Puli te popularizaciji znanosti kroz radionice i igre za djecu i mlade. Osim toga zanima ju digitalija, a za sebe može reći da je nepresušni optimist i zaigrani biolog.

Danijela Damijanić bavi se problematikom invazivnih biljnih i životinjskih vrsta, njihovim znanstvenim istraživanjem i monitoringom kao i aktualnim ekološkim temama poput inventarizacije lokvi. Sudjeluje u popularizaciji znanosti osmišljavanjem informativno-edukativnog materijala, edukacijom građana putem radionica, info punktova i citizien science kampanja. Završila je smjer Znanosti o okolišu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te radi kao stručna suradnica na projektu Centar za invazivne vrste (CIV) u porečkom Institutu za poljoprivredu i turizam. Zaljubljenica je u prirodu a posebno ju veseli interdisciplinarnost biologije kao znanosti.


Martina Bagović, mag. ing. biotechn.

Anja Damjanović, mag. ing. biotechn.

Mia Radović, mag. ing. biotechn.

Asistentice @ Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu

LinkedIn

Twitter

NADES za bolju budućnost!

NADES Design nudi potpuno održiv i inovativan pristup u proizvodnji biljnih pripravaka sa anti-aging, antioksidativnim, antitumorskim i drugim blagotvornim djelovanjima. Proces njihove pripreme temelji se na dizajnu novih zelenih otapala – NADES otapala (engl. Natural Deep Eutectic Solvents) pomoću kojih izdvajaju ciljane molekule iz biljaka. Navedena otapala su 100% prirodna, biorazgradiva, ekološki prihvatljiva i nehlapljiva te se lako pripremaju.

NADES Design tim čini 7 znanstvenica koje su se okupile na Prehrambeno-biotehnološkom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Početni tim u sastavu profesorica Ivane Radojčić Redovniković, Kristine Radošević i Marine Cvjetko Bubalo proširen je mladim snagama, Manuelom Panić, Miom Radović, Martinom Bagović i Anjom Damjanović. Entuzijazam u otkrivanju i implementaciji inovacija pokazuju brojem objavljenih znanstvenih radova (40-ak se nalazi u 1% najcitiranijih) i više od 15 ostvarenih međunarodnih i nacionalnih projekata. Njihov cilj je doprinijeti boljitku društva i smanjiti emisiju CO2 .

Raspored izlaganja

Kako nam je bilo

Poveznica na cijelu galeriju slika

Partneri eventa

Max Delbrück Centar za molekularnu medicinu u Udruzi Helmholtz jedan je od vodećih svjetskih centara za biomedicinska istraživanja. Na MDC-u znanstvenici analiziraju kako ljudsko tijelo funkcionira u zdravlju i bolesti. Ali iznad svega, njihova temeljna istraživačka otkrića imaju za cilj što je prije moguće koristiti pacijentima – bilo da se radi o otvaranju puta za bolju dijagnostiku i terapije ili o sprječavanju zdravih ljudi da se razbole. U istraživačkom programu “Sistemska medicina i kardiovaskularne bolesti” 88 laboratorija u centru Max Delbrück i ECRC-u poduzimaju istraživanja u četiri glavna područja: 1) geni, stanice i stanična medicina, 2) molekularni procesi i terapije, 3) integrativna biomedicina te je također je dom 19 tehnoloških platformi koje razvijaju znanstvene metode i tehnologije. Znanstvenici iz 70-ak zemalja provode svoja istraživanja u Centru Max Delbrück, a sam institut nazvan je po Nobelovcu Max Delbrücku (1906. – 1981.), rođenom u Berlinu, koji je jedan od utemeljitelja molekularne biologije.