Zagreb, 9. ožujka 2024.
I ove godine povodom Međunarodnog dana žena želimo ponovo pretvoriti Cvjetni trg u arenu za javno učenje i znanstvenu raspravu kroz radionice i predavanja naših znanstvenica te promociju njihove znanosti!
Lokacija
Potvrđene izlagačice
Asistentica @ Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Najbitniji pojas u mozgu
Cingularna (od lat. cingulum=pojas) vijuga ima jedinstveni smještaj unutar mozga. Nalazi se između evolucijski starijeg (limbičkog) dijela mozga i evolucijski mlađeg (velikog) mozga. Veliki mozak je, među ostalim, odgovoran za složene procese poput govora, planiranja i apstraktnog razmišljanja. Smještaj cingularne vijuge odražava i njezinu funkciju: ona sudjeluje u kontroli osnovnih potreba poput hranjenja, razmnožavanja, doživljaja osnovnih emocija te njihovog svjesnog kontroliranja i planiranja tj. viših funkcija što obavlja moždana kora prefrontalnog režnja koja je složeno povezana s drugim dijelovima velikog mozga. Cingularna je vijuga oduvijek intrigirala neuroznanstvenike, a i danas je predmet mnogih istraživanja zbog bitne uloge u različitim neurorazvojnim poremećajima kao što su poremećaji iz spektra autizma, shizofrenija i bipolarni poremećaj, ali i u razvoju ovisnosti. Nova saznanja o razvoju cingularne vijuge mogla bi nam pomoći u boljem razumijevanju navedenih poremećaja, što u konačnici dovodi i do većih mogućnosti u dijagnostici i liječenju.
Mihaela Bobić Rasonja je nakon završenog Medicinskog fakulteta (MEF) Sveučilišta u Zagrebu svoj znanstveni rad počela na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga MEF-a u istraživačkoj skupini prof. dr. sc. Nataše Jovanov Milošević, u Laboratoriju za imunohistokemiju Odsjeka za razvojnu neuroznanost. Doktorirala je na temu razvoja cingularne regije u ljudi u suradnji s neuroradiolozima Medicinskog sveučilišta u Beču i AKH Wien. Uži znanstveni interes su joj istraživanje uloge izvanstaničnog matriksa tijekom razvoja i diferencijacije različitih regija mozga te mogućnosti translacije znanja dobivenih temeljnim neuroznanstvenim metodama prema kliničkim granama (klinička genetika i neuroradiologija). Trenutno je suradnica na projektu Hrvatske zaklade za znanost BrainECM, a do sad je sudjelovala na više domaćih i međunarodnih projekata. Dobitnica je Dekanove nagrade za znanstvenu produktivnost tijekom trajanja poslijediplomskog studija Neuroznanost. Asistentica je na Zavodu za biologiju MEF-a i sudjeluje u izvođenju nastave na integriranom studiju Medicine MEF-a. Specijalizantica je medicinske genetike na KBC Zagreb.
Izvanredna profesorica @ Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mikrosvijet i makroperspektiva
Kad nam netko spomene mikrobe, prvo nam padaju na pamet razni patogeni kao što su brojne bakterije, virusi i gljivice koji su uzročnici raznoraznih bolesti i rade nam probleme u svakodnevnom životu. Kad malo bolje razmislimo, sjetimo se da velik broj mikroorganizama koristimo i u prehrani te da nema njih, ne bi bilo fermentirane hrane i pića koju volimo konzumirati u svim kulturama. Međutim, nismo svjesni koliko je naš makrosvijet neraskidivo povezan sa zbivanjima u mikrobnim zajednicama koje se nalaze u našem okolišu te u zajednicama kojima smo upravo mi, ljudi i ostale životinje i biljke samo domaćini – pogodno stanište. Moja priča će se baviti prvenstveno istraživanjima zajednica mikroorganizama koje su povezane s morskim kornjačama, fascinantnim morskim gmazovima ugroženim ljudskim aktivnostima koje su i brojni stanovnici Jadranskog mora. Morske kornjače nose kompleksne mikrosvjetove na svojim oklopima i koži koje smo u našim istraživanjima vizualizirali te i opisali zajednice koje su povezane s njihovim probavnim sustavima. Želja nam je bila da svojim istraživanjima mikrosvijeta pridonesemo naporima zaštite i poznavanja biologije tih karizmatičnih životinja.
Sunčica Bosak je izvanredna profesorica na Biološkom odsjeku PMFa u Zagrebu, gdje ima privilegiju istraživati oku nevidljivi svijet mikroorganizama koristeći raznorazne znanstvene alate i tehnike. Svoj znanstveni put je započela istraživanjem morskih mikroorganizama te je doktorirala u području oceanologije proučavajući ekologiju i taksonomiju planktonskih dijatomeja, globalno važne skupine fotosintetskih mikroalgi. U daljnjem znanstvenom radu je nastavila istraživati morske ekosustave te ulogu dijatomeja ali i ostalih mikroorganizama te njihovu povezanost i važnost u biologiji i ekologiji životinja kao što su morske kornjače. Sudjelovala i vodila nekoliko međunarodnih i nacionalnih znanstvenih projekata, autorica je velikog broja znanstvenih radova i rado sudjeluje na znanstvenim skupovima jer se uživa družiti s znanstvenicima i učiti od kolega te razmjenjivati iskustva. Rado sudjeluje u nastavi i radi sa studentima te voli sudjelovati u projektima popularizacije znanosti.
Asistentica @ Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet
Povratak prirodnih bojila
Već od samih početaka ljudske vrste, čovjek je postizao obojene efekte na tekstilu prirodnim bojilima dobivenih iz mineralnih, biljnih i životinjskih izvora. Otkrićem sintetskih bojila, prirodna bojila su potpuno izbačena iz upotrebe te danas gotovo nemaju komercijalni značaj u tekstilnoj industriji. Međutim, sve veća ekološka osviještenost mijenja stanje na tržištu te se ponovno javlja interes za prirodnim sirovinama, ekoproizvodima, pa tako i za prirodnim bojilima.
Porast interesa za primjenu prirodnih bojila temelji se na sustavu zaštite nacionalne nematerijalne tekstilne baštine i njihovim višefunkcijskim svojstvima. Važno je naglasiti da se tonovima prirodnih bojila postiže izuzetan sklad koji svojim harmonijskim djelovanjem oplemenjuju tekstilne materijale i daje im novu dimenziju, toplinu i kvalitetu. Prirodna bojila istražuju suvremeni modni dizajneri u području održivog dizajna. Osim toga, prirodna bojila imaju višefunkcijska svojstva, tj. osim obojenja, tekstil ima poboljšana svojstva zaštite od ultraljubičastog zračenja (povećana UPF vrijednost), inhibiraju rast patogenih bakterija, antioksidacijska svojstva i dr.
Iva Brlek se 2015. zapošljava kao stručni suradnik u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u području tehničkih znanosti, polje tekstilna tehnologija, grana tekstilna kemija na projektu Hrvatske zaklade za znanost „Advanced textile materials by targeted surface modification“. Godine 2017. zapošljava se u Zavodu za tekstilnu kemiju i ekologiju te je uključena u praktičnu nastavu na diplomskom i preddiplomskom studiju na kolegijima iz područja bojadisanja, tiska i mjerenja boje uključujući Erasmus kolegije. Doktorirala je 2023. s temom „Cosmetotextiles – carriers of active natural substances to the skin“. Znanstveno-istraživački rad odnosi se na područje koloristike – bojadisanje i tisak prirodnim i sintetskim bojilima, mjerenje boje te sintezu mikrokapsula i kozmeto-tekstilije. Od zaposlenja aktivno sudjeluje u realizaciji četiri projekta. Tijekom studija dobitnica je niz nagrada za uspjeh, a od zaposlenja nižu se nagrade za znanstveni i nastavni rad. Članica je Hrvatske udruge za boje (HUBO) i Hrvatskog društva kožara i obučara (HDKO).
Znanstvena suradnica @ Institut Ruđer Bošković
Mravlje tajne Zagreb grada
Mravlja društva su simbol marljivosti i zajedništva u mnogim kulturama, ali ih zbog njihove male veličine i tajanstvene prirode rijetko zamjećujemo. Saznajte koje vrste mrava su naši sugrađani i u kojim gradskim parkovima živi najviše vrsta. Poslušajte o izazovima s kojima se nose gradski mravi, kao što su visoke temperature urbanih otoka topline. Informirajte se o teritorijalnim ratovima pločničkog mrava, koji počinju u proljeće i o tome zašto su stara stabla važna za baršunastog mrava. Naučite zašto su mravi važni za naš grad – i za naš planet.
Jelena Bujan je diplomirala kao prof. biologije i kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Zatim upisuje doktorat na Sveučilištu u Oklahomi (SAD) iz ekologije i evolucijske biologije. Tijekom doktorata istraživala je mrave u tropskim kišnim šumama Paname, što je uključivalo penjanje na stabla kako bi proučila na koji način se mravi prilagođavaju životu u krošnjama. Nakon doktorata nastavlja istraživati tropske mrave krošanja i prilagodbe na temperaturni stres u sklopu postdoktorskog usavršavanja na Sveučilištu Louisville, Kentucky (SAD). Tijekom postdoktorata naprije u SAD-u, a onda u Švicarskoj, razvija interes za prilagodbe mrava na klimatske promjene. Na Sveučilištu Lausanne u Švicarskoj je proučavala invazivne mrave i njihovu sposobnost širenja u nove klimatske zone. Prošle godine se vratila u Hrvatsku i trenutno radi kao znanstveni suradnik na Institutu Ruđjer Bošković. Istražuje termalne prilagodbe urbanih i mediteranskih mrava, te prilagodbe na klimatske promjene. Jedan je od osnivača i voditelja Hrvatskog mirmekološkog društva, koje proučava hrvatske mrave posljednjih 16 godina.
Voditeljica Centra za kognitivnu znanost @ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Čovjek i tehnologija – borba ili suživot?
Ljudski je um još uvijek velika zagonetka. Zagonetna je i budućnost tehnologije koju određuje i pokreće umjetna inteligencija. Kako živjeti s tehnologijom i biti sretan? Kako živjeti s tehnologijom i biti uspješan? U govoru ćemo se dotaknuti izazova koje nam donose nove tehnologije, ali i određenih specifično ljudskih kvaliteta, sposobnosti, znanja i vještina koje moramo aktivirati kako bismo izgrađivali suživot s tehnologijom umjesto da s njom zaratimo.
Renata Geld izvanredna je profesorica lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osnivačica i voditeljica Centra za kognitivnu znanost te idejna začetnica i suvoditeljica studija Primijenjena kognitivna znanost – od milja nazvanog „studij budućnosti“. Radi se o sveučilišnom diplomskom studiju koji spaja tehničke i društveno-humanističke discipline, studijem koji se bavi odnosom čovjekova i tehnologije, ljudske i umjetne inteligencije.
Školovala se na Sveučilištu u Zagrebu i Sveučilištu u Readingu (UK) te u SAD-u gdje je nakon doktorata (2009) provela poslijedoktorsko istraživanje (2012-2013) na Odsjeku za kognitivnu znanost, Case Western Reserve University. Doktorirala je u području kognitivne semantike i kognitivnih strategija ovladavanja engleskim kao stranim jezikom. Dok je radila na doktoratu, počelo ju je zanimati može li se znanstveno dokazati kognitivna teorija jezika koja ističe da je jezik nedjeljiv od čovjekova iskustva te da se svi opći kognitivni procesi izravno kodiraju u jeziku koji govorimo. Drugim riječima, zanimalo ju je kako istražiti i dokazati odnos jezika, ljudskoga uma i čovjekove interakcije sa svijetom. Navedeno ju je odvelo do pitanja izgradnje jezičnog značenja kod slijepih, a istraživanja koje je provela radeći sa slijepim osobama u Hrvatskoj prva su takva istraživanja u svijetu. Istraživanje je nastavila u SAD-u za vrijeme Fulbrightove stipendije (2012-2013) boraveći na Odsjeku za kognitivnu znanost i radeći, između ostalog, sa slijepim američkim srednjoškolcima. Zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu više od 20 godina, a stalno docentsko mjesto je dobila nakon što je izabrana u 20 najizvrsnijih znanstvenih novaka u Republici Hrvatskoj.
Istraživačica @ Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva
Možemo li mjeriti depresiju?
Depresija, „bolest 21. stoljeća“, spada u afektivne poremećaje raspoloženja, koje je obilježeno padom životne energije, gubitkom volje i tužnim raspoloženjem. Možemo li mjeriti depresiju, pitanje je na koje pokušavaju odgovoriti istraživači FER-a i Klinike za psihijatriju Vrapče. Korištenjem EEG snimki i strojnog učenja istražuju se još uvijek nepoznati mehanizmi nastanka depresije, te se time pokušava ostvariti bolja skrb pacijentima. Krajnji cilj je izgraditi sustav potpore odlučivanju koji bi medicinskoj struci pomogao prilikom postavljanja dijagnoza, određivanja protokola liječenja i drugih zadataka. Istraživanje se provodi u sklopu projekta ALFABEATS, HRZZ istraživačkog projekta o kojem se više može pročitati na sljedećoj poveznici: https://www.zemris.fer.hr/~ajovic/alfabeats/index.html
Eda Jovičić, mag. ing. je doktorandica na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, gdje je i završila diplomski studij Elektrotehnika i informacijska tehnologija (smjer Elektroničko i računalno inženjerstvo) s radom u području biomedicinskog inženjerstva. Tijekom studija volontira u studentskoj udruzi KSET, te sudjeluje u organizaciji velikih događaja kao što su Brucošijada FER-a i Job Fair, gdje tijekom 6 godina stječe brojna iskustva i vještine. Pred kraj studija angažira se i u organizaciji Brainhack-a Zagreb, skupa koji okuplja istraživače oko teme neuroznanosti, te se provodi istovremeno u nekoliko zemalja diljem svijeta. Nakon studija, radila je na projektu prediktivnog održavanja, gdje je primjenjivala razne metode strojnog i dubokog učenja za analizu velikih skupova podataka i predikciju kvarova. Uže područje interesa obuhvaća analizu vremenskih nizova, te primjenu strojnog učenja na biomedicinske signale. U slobodno vrijeme obožava putovanja, bavi se fotografijom i videografijom, i također, kao trenerica vodi grupu jazz dance-a u plesnom studiju Fusion.
Izvanredna profesorica @ Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije
Asistentica @ Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije
Od otpada do održive biorazgradljive ambalaže – putovanje prema ekološki prihvatljivijoj budućnosti
Biorazgradljiva plastika dobivena iz otpada predstavlja inovativno rješenje za problem onečišćenja okoliša plastikom. Ova vrsta plastike proizvodi se korištenjem otpadnih materijala kao sirovina, što smanjuje potrebu za eksploatacijom prirodnih resursa i smanjuje ukupan ekološki otisak proizvodnje. Prednosti korištenja biorazgradljive plastike dobivene iz otpada su mnogobrojne. Osim smanjenja količine otpada koji završava na odlagalištima i u oceanima, ova vrsta plastike smanjuje emisije stakleničkih plinova tijekom proizvodnje. Također, biorazgradljiva plastika olakšava procese recikliranja i može se kompostirati na kraju svog životnog ciklusa, što smanjuje negativne utjecaje na okoliš. Ipak, važno je imati na umu da biorazgradljiva plastika nije konačno rješenje za problem plastike u okolišu. Iako smanjuje štetu, i dalje je važno smanjiti upotrebu plastike uopće te poticati druge alternative poput višekratne ambalaže, zamjene plastike drugim materijalima ili poticanja ponovne upotrebe i recikliranja. Održivo upravljanje otpadom i promicanje cirkularne ekonomije ključni su koraci u borbi protiv onečišćenja plastikom i očuvanja okoliša za buduće generacije.
Dajana Kučić Grgić zaposlena je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zavodu za industrijsku ekologiju, gdje trenutno obnaša funkciju predstojnice Zavoda. Njen znanstveno-istraživački rad vezan je uz bioremedijaciju voda onečišćenih mikroplastikom i antiviroticima, razvoj biorazgradljivih i kompostabilnih materijala, te uz in vitro ekotoksikološka ispitivanja. Aktivno je sudjelovala u 9 znanstvenih projekata, od kojih je 5 u tijeku. Do sad je objavila više od 80 znanstvena rada. Urednica je znanstveno-stručnog časopisa Kemija u industriji. Voditeljica je više stručnih suradnji s industrijom te koautorica nekoliko idejnih projekata i elaborata. Aktivno sudjeluje u svim segmentima društvenog i znanstvenog života. Voditeljica je više stručnih radionica od predškolskog do fakultetskog uzrasta. Bila je članica i tajnica više međunarodno znanstvenih skupova. Članica je Hrvatskog mikrobiološkog društva, Hrvatskog toksikološkog društva, EUROTOX-a i Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa. Dobitnica je nagrade Utjecajne hrvatske žene u području znanosti u 2023. godini.
Anja Rakas, mag. ing. oecoing., diplomirala je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu te je daljnje obrazovanje nastavila na doktorskom studiju Primijenjene kemije i kemijskog inženjerstva na istom fakultetu. Od 2020. godine zaposlena je kao HrZZ doktorandica na Zavodu za organsku kemiju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Danas se svakodnevno bavi sintezom novih biološki aktivnih spojeva koji sadržavaju farmakofore N-heterocikle s ciljem pronalaženja novih predvodnih struktura sa snažnim i selektivnim antitumorskim i antibakterijskim djelovanjem. Povezivanjem dviju ili više biološki aktivnih heterocikličkih sustava u novu strukturu stvoreni su novi spojevi sa snažnim i selektivnim djelovanjem na određene stranične linije raka. Svoje rezultate istraživanja prezentirala je na nekoliko domaćih i međunarodnih skupova.
Asistentica @ Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Nevidljive šume naših oceana – pogled iz svemira
Fitoplankton – oku nevidljivi, ali za život na Zemlji izrazito bitni. U prostranstvima oceana te male stanice plutaju nošene strujama i valovima, te koristeći Sunčevu svjetlost, ugljični dioksid i vodu stvaraju hranu za cijeli ocean. U tom posebno važnom procesu kojeg zovemo fotosinteza fitoplankton hrani sve što živi, od malog sitnog planktona do većih životinja dobro poznate široj javnosti – školjkaši i ribe. Istovremeno uzimaju ugljični dioksid iz okoliša, jedan od stakleničkih plinova zaslužnih za zagrijavanje atmosfere, a oslobađaju kisik kojim bogate naše oceane i atmosferu. Prepoznajemo njihovu važnost, no kako ih istražujemo? Na koji način znanstvenici dolaze do šire slike koja uključuje složene interakcije između tih malih stanica i okoliša? I što svemir ima u svemu tome? Dođite i saznajte!
Antonija Matek je završila prvostupnički studij Biologije i 2020. godine magistrirala na diplomskom studiju Ekologija i zaštite prirode na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Rodom je iz Rijeke te je oduvijek imala interes za istraživanjem mora i oceana. Zaposlena je na Botaničkom zavodu PMF-a u Zagrebu od 2021. godine i trenutno izrađuje doktorat u laboratoriju za Biološku oceanografiju na HRZZ projektu “Utjecaj valova uz otok na primarnu produkciju – ISLAND”. Njezin znanstveni interes uključuje istraživanje primarne proizvodnje fitoplanktona u morima i promatranje optičkih svojstava oceana kroz oceanografska i satelitska mjerenja.
Docentica @ Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kako nam inženjerska i zelena rješenja pomažu u smanjenju rizika od poplava?
Klimatske promjene dovode do ubrzavanja hidrološkog ciklusa te do sve češće pojave ekstremnih hidrometeoroloških događaja kao što su poplave. Plavljenje rezultira posljedicama koje mogu biti u rasponu od kratkotrajnog otežanog funkcioniranja stanovništva do razaranja infrastrukture, ekonomskih gubitaka te ljudskih žrtava. U predavanju će se predstaviti izazovi u upravljanju vodama na velikoj (sliv) i maloj skali (urbano područje, poljoprivredna površina, vlastito dvorište). Predstavit će se mogućnosti i ograničenja različitih inženjerskih rješenja te rješenja temeljena na komplementarnim zelenim pristupima u smanjenju rizika od poplava. Publici će se približiti koja je uloga znanosti, hidrologije, inženjerstva, hidrotehničke struke te sustavnog pristupa u procesu pronalaženja najboljih rješenja kroz različite primjere u Hrvatskoj i inozemstvu. Lonjsko polje je primjer uspješne sprege područja zaštićene prirode i konvencionalnog sustava obrane od poplava, dok brdske retencije imaju važnu ulogu u smanjenju od poplava na području grada Zagreba.
Kristina Potočki zaposlena je kao docentica u Zavodu za hidrotehniku na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sudjeluje u izvođenju nastave na kolegijima iz područja hidrologije, vodnog gospodarstva i mehanike fluida na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju. Predaje kolegije i na diplomskom studiju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na preddiplomskom studiju Vojnog inženjerstva na Hrvatskom vojnom učilištu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjeluje u izvođenju međunarodnih i nacionalnih znanstvenih projekata, autorica je više od 40 znanstvenih i stručnih radova te poglavlja u knjigama. Članica je strukovnih i znanstvenih hidrotehničkih i hidroloških udruženja. Osim znanstvenog istraživanja u području hidrologije, analize vremenskih serija i vodnog gospodarstva, uključena je i u multidisciplinarna istraživanja koja se bave primjenom inženjerskih mjera u kombinacijama sa „zelenim mjerama“ za ublažavanje poplava, suša i zagađenja vodotoka. U slobodno vrijeme uživa u šetnjama u prirodi te u aktivnostima popularizacije znanosti u STEM području.
Slatka tajna kronične upale
Jeste li znali da sistemska kronična upala može utjecati na naše zdravlje, doprinoseći razvoju mnogih bolesti kao što su srčani problemi, šećerna bolest, pa čak i neurodegenerativni poremećaji? Ovaj tih, ali snažan neprijatelj, može se nakupljati u našem tijelu s godinama, no dobra vijest je da promjenom životnih navika možemo znatno smanjiti njezin utjecaj. Detekcija kronične upale ključna je za očuvanje zdravlja, a mi u Genosu smo otkrili da stupanj glikozilacije, procesa koji se događa na gotovo svakom proteinu u našem tijelu, nam može reći koliko kronične upale nosimo sa sobom. Glikani, šećerni lanci koji se vežu na proteine, ključni su za komunikaciju naših stanica i imunološki odgovor, a time i za regulaciju upale. Saznajte kako možemo pročitati ove signale u našem tijelu i što možemo učiniti kako bismo smanjili kroničnu upalu i sačuvali zdravlje. Vidimo se u prolazu!
Sofia Shkunnikova, mag. med. biochem., diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njezina akademska karijera započela je već u drugoj godini studija u polju kvantne kemije, za što je nagrađena Dekanovom nagradom. Kroz četvrtu i petu godinu studija, pridružila se istraživačkoj grupi prof. dr. sc. Olge Gornik, specijaliziranoj za glikozilaciju proteina u kontekstu zdravlja i bolesti. Ovaj rad donio joj je Rektorovu nagradu za individualni studentski projekt, a istraživanje je kulminiralo diplomskim radom na temu “N-glikozilacija imunoglobulina A u šećernoj bolesti tipa 1”. Trenutačno obnaša ulogu voditelja odnosa s partnerima u GlycanAge, kompaniji sa sjedištem u Engleskoj, te paralelno radi u Genosu, renomiranom privatnom znanstvenom institutu u Zagrebu. Njena karijera u Genosu i GlycanAge usmjerena je na translaciju znanstvenih otkrića u komercijalne proizvode, s posebnim naglaskom na popularizaciju glikana i njihovog značaja za širu javnost. Autorica je 5 znanstvenih radova te je svoja istraživanja prezentirala na nekoliko domaćih i međunarodnih skupova.
Doktorandica @ University of Girona
Pitka voda život znači – borba protiv “vječnih kemikalija” uz pomoć naprednih oksidacijskih procesa
Koliko je pitka voda – pitka?
Kao rezultat proizvodnje, korištenja, nepropisnog odlaganja, sve je veća prisutnost mikro-onečišćivala (MO) u vodi kao što su farmaceutici, pesticidi, PFAS spojevi. Poznato je da MO uzrokuju štetne učinke na vodene organizme i naposljetku na ljude. Razne studije pokazuju da su mnogi bioakumulativni i mogu uzrokovati inhibiciju rasta i endokrini poremećaj u organizmima. Konvencionalna biološka obrada usvojena u većini postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda pokazuje da je samo djelomično u stanju ublažiti onečišćenje u slučaju MO. Zabrinutost zbog prisutnosti PFAS spojeva raste unazad 20 godina zbog sve većeg broja studija koji dokazuje njihovu toksičnost, a zbog izrazito stabilne strukture, teško ih je ukloniti procesima pročišćavanja. Napredni oksidacijski procesi, kao jedne od novih tehnologija za pročišćavanje voda, spadaju pod tercijarni stupanj pročišćavanje i pokazuju pozitivne rezultate uklanjanja PFAS spojeva iz voda i postala su veliki predmet istraživanja za dobitak sigurne i pitke vode.
Završen preddiplomski i diplomski studij kemijskog inženjerstva i stečena titula magistra inženjerka na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu s fokusom na napredne oksidacijske procese u svrhu uklanjanja farmaceutika iz voda. Nakon završetka studija pridružujem se europskom projektu NOWELTIES (Marie Sklodowska Curie Action European Joint Doctorate (EJD) project; programme Innovative Training Networks (ITN) – Horizon2020), gdje radim kao doktorandica u Španjolskoj na Katalonskom institutu za istraživanje voda i na Sveučilištu u Gironi te u Italiji na Sveučilištu u Ferrari. Dio projekta i doktorskog rada je istraživanje naprednih oksidacijskih procesa koji se koriste u tercijarnom stupnju obrade voda, istraživanje PFAS spojeva i njihovo uklanjanje iz voda te procjena rizika istih za zdravlje čovjeka.
Asistentica @ Institut Ruđer Bošković
Viša asistentica @ Institut Ruđer Bošković
Od upale do tumora
Kako nastaje tumor? Koje su vrste tumora i kakvu ulogu upala ima u njihovu razvoju? Tumori nastaju kao posljedica mutacija u stanicama koje dovode do abnormalnog dijeljenja i rasta stanica. Iako mutacije mogu biti naslijeđene od roditelja, u većem broju slučajeva nastaju tijekom normalnog procesa starenja ili kao posljedica oštećenja uzrokovanog vanjskim čimbenicima. Tumori mogu biti benigni, maligni ili metastatski. Prvotno se mislilo da sve stanice unutar tumora posjeduju jednaku sposobnost stvaranja tumora i širenja u okolna tkiva, međutim pokazalo se da unutar tumora postoji mala populacija stanica koje pokazuju neka svojstva normalnih matičnih stanica te imaju ključnu ulogu u rastu tumora, njegovu širenju ali i otpornosti na terapiju. Mi ćemo vam ispričati koje su značajke matičnih stanica tumora i zašto su važne u kontekstu razvoja protutumorske terapije te kako naš imunološki sustav prepoznaje tumor i bori se protiv njega.
Tea je diplomirala biomedicinske znanosti na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Bonnu u Njemačkoj. U sklopu studija provela je neko vrijeme na Institutu za biomedicinu u Valenciji u Španjolskoj, gdje je istraživala mehanizme otpornosti na lijekove. Nakon diplome i nekoliko godina obrazovanja i rada u inozemstvu se vratila u Hrvatsku gdje je započela sa svojim doktorskim istraživanjem na temu biologije karcinoma glave i vrata na Institutu Ruđer Bošković. Trenutno je ondje zaposlena kao znanstveni novak i radi na HRZZ projektu koji se bavi problematikom matičnih stanica tumora u napretku i liječenju tumora glave i vrata. U sklopu doktorata objavila je nekoliko znanstvenih radova i preglednih članaka na temu svog istraživanja.
Kristina je diplomirala biologiju na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku, a s istraživačkim radom započela je na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje se bavila virusnom i tumorskom imunologijom, te karakterizacijom cjepiva temeljenih na virusnim vektorima. Nakon toga je svoj rad nastavila na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u području molekularne onkologije i imunologije tumora. Doktorirala je molekularne bioznanosti na Sveučilištu u Osijeku, nakon čega je nastavila svoj istraživački rad na IRB-u. Trenutačno radi kao poslijedoktorand na HRZZ projektu kojemu je za cilj bolje razumijevanje nastanka i napredovanja tumora glave i vrata, te njihove otpornosti na terapiju. Tijekom svog dosadašnjeg rada sudjelovala je na nekoliko međunarodnih i domaćih projekata te objavila više znanstvenih radova.